[1] Objava koju vidje vjerovjesnik Habakuk.
[2] O, Gospode, dokad ću vapiti za pomoć, a da me nećeš poslušati? Do kada ću vikati: „Nasilje!” a Ti nećeš spašavati?
[3] Zašto daješ da gledam nepravdu, i zašto mirno posmatraš opakost? Preda mnom su nasilje i razaranje, diže se svađa i borba.
[4] Zakon je nemoćan, i pravda se nikada ne dosegne, jer opaki okružuju pravednike, i tako iskrivljuju pravo.
[5] Pogledaj među narodima i vidi, čudi se, i ostani začuđen. Jer Ja činim stvar u danima tvojim, stvar takvu da ne bi vjerovao da ti se kaže.
[6] Jer gle, ja podižem Kaldejce, taj gorki i divlji narod, koji gazi preko cijele zemlje, da bi osvojili boravišta tuđa.
[7] Grozni su i strašni, pravda i otmjenost njihova dolazi od njih samih.
[8] Konji su im brži od leoparda, žešći od vukova noćnih; njihova konjica ponosno jaše. Konjica njihova dolazi izdaleka, lete kao orao da proždre plijen.
[9] Svi dolaze zbog nasilja, sva su čela njihova naprijed upravljena. Skupljaju sužnjeve kao pijesak.
[10] Rugaju se kraljevima, ismijavaju vladare. Svaka tvrđava im je smiješna, prave nasip i osvajaju je.
[11] A potom odjure kao vjetar, zlikovci, kojima je sila vlastita jedini bog.
[12] Nisi li od davnina, o, Gospode Bože, Svetinjo moja? Nećemo mrijeti. O, Gospode, Ti si ih odredio kao osudu, i Ti si ih, o, Stijeno, postavio za kaznu.
[13] Tvoje oči su prečiste da bi gledale zlo, I ne mogu gledati nepravdu. Zašto mirno gledaš izdajice, i ostaješ miran kad čovjek zao proždire onoga koji je pravedniji od njega?
[14] Činiš čovječanstvo slično ribama morskim, kao gmazove koji nemaju vladara.
[15] Opak čovjek ih kukom izvlači, kupi ih mrežom svojom, sve ih hvata u mrežici, tako se veseli zadovoljan.
[16] Zato i žrtvuje mreži svojoj, i prinosi žrtve mrežici svojoj, jer kroz nju živi u izobilju, i dobra je hrana njegova.
[17] Hoće li dovijeka prazniti mrežu i nemilosrdno ubijati narode?