Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:23

[1] Molitva vjerovjesnika Habakuka, gorka tužaljka.

[2] O, Gospode, razumio sam slavu Tvoju i zgrožen sam pred sjajem djela Tvojih, Gospode. Ponovi ih u danima našim, obznani ih u vremenu ovom, a u srdžbi se sjeti milosti Svoje.

[3] Bog dođe iz Temana; Svetac sa planine Paran. Njegova slava prekri nebesa, a hvala Njegova ispuni zemlju.

[4] Njegova slava bi poput izlaska sunca, snopovi svjetlosti izbiše iz dlanova Njegovih, tamo gdje je krio snagu svoju.

[5] Pred Njim krenu pošast, a za Njim bolest.

[6] Stao je, zemlja zadrhta, On pogleda, a kraljevstva se zatresoše. Drevne planine se skrhaše, a brda pradavna skliznuše dolje – no, On dovijeka nastavlja.

[7] Vidio sam šatore Kušana u nevolji, sva naselja midjanska u muci.

[8] Da li si se srdio na rijeke, Gospode? Jesi li se ljutio na sve potoke? Da li si divljao protiv mora, dok si jahao konje svoje i kočije do pobjede?

[9] Otkrio si Svoj luk, pozvao si strijele mnoge, a zemlju podijelio rijekama.

[10] Planine te ugledaše i zgroziše se. Provališe silne bujice, dubine odjeknuše i podigoše valove svoje uvis.

[11] Sunce ostade mirno na nebu, na blijesak Tvojih strijela hitrih, na munju sjajnog koplja Tvoga.

[12] U srdžbi si pošao zemljom, a u gnjevu si mlatio narode.

[13] Došao si da spasiš Svoj narod, pomazanika Svoga. Zgazio si vođu zemlje opake, svukao si ga od glave do pete.

[14] Glavu si mu zdrobio vlastitim kopljem, kad su njegovi borci jurišali da nas rastjeraju, likujući kao da će proždrijeti one jadnike koji se kriju.

[15] Pregazio si more Svojom konjicom, uskomešao silne vode.

[16] Sve sam čuo i srce mi zalupa usne mi zadrhtaše na taj zvuk, truhlež se uvuče u kosti moje, a noge mi pokleknuše. No, mirno ću čekati dan nevolje, dan koji će snaći narode koji nas napadaju.

[17] Premda smokva ne cvate i nema grozdova na lozi, iako maslina vehne, i na poljima nema hrane, premda nema ovaca u toru, i goveda u štalama,

[18] opet ću slaviti Gospoda, i radovat ću se Bogu, spasitelju Mom.

[19] Gospod Svesilni je snaga moja, noge moje čini kao u košute, daje mi da gazim na visinama. Upravitelju pjevačkog zbora, na žičanim instrumentima.

Habakuk — Chapters