Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:23

[1] Teško gradu krvi, punom laži, i krađe, kojem nikad ne manjka žrtava!

[2] Pucanje bičeva, zveketanje točkova, jurnjava konja i kočija!

[3] Jurišanje konjice, sjaj mačeva i blijesak koplja! Sila poginulih, hrpe leševa, tjelesa bezbrojna, i ljudi koji posrću preko njih –

[4] sve zbog bludne želje kurvanjske, zavodljive, gospodarice vračanja, koja je bludom svojim porobila kraljevstva, a narode svojim čaranjem.

[5] „Ja sam protiv tebe”, tako kaza Gospod Svesilni, „preko lica ću ti prevući skute haljine, i pokazat ću narodima golotinju tvoju, a kraljevstvima tvoju sramotu.

[6] Gađat ću te smećem, prezrijeti i učiniti grozotom.

[7] Svi koji te ugledaju bježat će i vikati: ‘Niniva je propala – ko će je žaliti? Gdje naći nekoga da te utješi?’

[8] Jesi li bolja od Tebe na Nilu, grada okruženog vodom? Rijeka bi njena odbrana, vode zidine.

[9] Kuš i Egipat bijahu njena snaga neobuzdana, a Put i Libija među saveznicima njenim.

[10] No, ipak je uhvatiše, i odvedoše u sužanjstvo. Dojenčad njenu raskomadaše po svim ulicama. A žrijeb baciše za kneževe njene, i sve velikaše okovaše.

[11] I ti ćeš se opiti, i ti ćeš se skriti, i tražiti zaklon pred dušmanima.

[12] Sve tvrđave tvoje su kao stabla masline, što zrele plodove nose, kad ih zatresu padaju u usta onoga koji jede.

[13] Pogledaj čete svoje – to su slabići. Kapije zemlje tvoje širom otvorene dušmanima, a vatra sažeže prijevornice kapija tvojih.

[14] Dovuci vode za opsadu, ojačaj odbranu! Gnječi blato, gazi ilovaču, peci cigle!

[15] Tamo će te vatra progutati, mač sasjeći – požderat će te kao napast skakavaca. Množit će se kao skakavci, kao kukci!

[16] Umnožila si trgovce svoje sad ih je više nego zvijezda na nebu, oni haraju zemljom kao skakavci, a potom odlijeću.

[17] Stražari tvoji su kao skakavci, činovnici kao roj skakavaca, koji se spuštaju na zidine kad je dan hladan, ali kad sunce grane oni odlijeću, i niko ne zna gdje.

[18] Kralju Asirije, pastiri tvoji drijemaju, knezovi liježu da se odmore. Narod tvoj je rasijan po planinama i nema ga ko skupiti.

[19] Ništa te ne može zaliječiti, rana tvoja je smrtonosna. Svi koji čuju novosti o tebi plješću rukama zbog pada tvoga, jer ko nije osjetio neizmjernu okrutnost tvoju?”

Nahum — Chapters