[1] Stat ću na svom stražarskom mjestu, uspet ću se na kulu da vidim što će mi reći, i šta će odgovoriti na tužaljku moju.
[2] Gospod mi odgovori: „Zapiši viđenje, neka ostane jasno na pločama, da se lahko čita.
[3] Jer viđenje čeka vrijeme određeno, a ipak hrli ispunjenu i neće zavarati.
[4] Gle, nepravedna je duša u njima, no, pravednici će živjeti u vjeri Njegovoj.
[5] Vino je varljivo, a ohol čovjek neće opstati. Pohlepan je kao carstvo mrtvih, nezasitan kao smrt sama. Sebi skuplja sva kraljevstva, i sebi prisvaja sve narode.”
[6] Neće li ga svi ismijavati i prezirati govoreći: „Teško onome ko gomila blaga ukradena, koji se iznudom bogati! Dokle će ovako?
[7] Neće li se dignuti vjerovnici tvoji, zar se neće probuditi i učiniti da zadrhtiš, a u to vrijeme ćeš postati plijen njihov.
[8] Zbog toga što si mnoge narode opljačkao, narodi će oplijeniti tebe, jer ti si prolio krv ljudsku, razorio si zemlje i gradove, pobio sve u njima.
[9] Teško onome ko gradi kuću na zaradi nepoštenoj, koji se gnijezdi visoko, da izbjegne raljama propasti!
[10] Spletkario si da propadnu narodi mnogi, sramotio dom vlastiti i sebe zapleo u grijeh.
[11] Tako će vikati kamenje u zidu, i drveni stupovi će za njima ponavljati.
[12] Teško onome koji grad podiže na krvoproliću, koji temelji naselje na nepravdi!
[13] Nije li Gospod Svesilni odredio da je rabota narodna tek odlaga za vatru i da se narodi uzaludno muče?
[14] Jer zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnje slave kao vode morske.
[15] Teško onome koji opija susjeda, koji im nasipa iz mješine dok se ne napiju, da bi gledao golotinju njihovu!
[16] Osramotit ćeš se, nećeš se proslaviti. Sad je tvoj red! Pij i otkrij golotinju svoju! Vrč iz Gospodnje desnice stiže tebi, i sramota će prekriti slavu tvoju.
[17] Spopast će te nasilje koje si učinio u Libanonu, i zgrozit će te haranje životinja, jer ti si prolio krv ljudsku, razorio si zemlje i gradove, pobio sve u njima.
[18] Šta vrijedi idol, izrađevina zanatlijska? Ili slika koja te lažima poučava? Jer u nju vjeruje onaj koji je stvara; izrađuje idole koji ne umiju govoriti.
[19] Teško onome koji drvetu kaže: ‘Oživi!’ ili hladnu kamenu: ‘Probudi se!’ Može li vas on povesti? Prekovan je zlatom i srebrom, ali u njemu nema daška.”
[20] Gospod je u svetom hramu Svome, neka pred Njim zašuti zemlja sva.