[1] Dvanaestog mjeseca, dakle, u mjesecu adaru, trinaestog dana, onoga dana kad se trebala ispuniti careva riječ i zapovijed, baš toga dana kad su se neprijatelji Judejaca nadali da će ih nadvladati, dođe do preokreta tako da Judejci nadvladaše svoje mrzitelje.
[2] Tako se Judejci skupiše u svojim gradovima, u svim pokrajinama cara Ahasvera, da krenu na one koji su im priželjkivali propast, i niko im nije mogao odoljeti, jer je sve narode obuzeo strah od Judejaca.
[3] Svi su carevi knezovi, satrapi, namjesnici i činovnici iz pokrajina podržavali Judejce jer su se plašili Mordokaja.
[4] Naime, Mordokaj je bio veoma utjecajan na carevom dvoru i za njega se čulo po svim pokrajinama; taj čovjek, Mordokaj, postajao je sve utjecajniji.
[5] Tako Judejci udare na sve svoje neprijatelje mačem; pobili su ih, pogubili i postupili sa svojim mrziteljima po svojoj volji.
[6] Tako su Judejci i u Suzi pobili svoje neprijatelje, i pogubili pet stotina muževa.
[7] Među njima Peršandatu, Dalfona, Aspatu,
[8] Poratu, Adaliju, Aridatu,
[9] Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu.
[10] Ubili su i desetericu Hamanovih sinova, sina Hamdatina, judejskog dušmanina, ali nisu dirali njegovu imovinu.
[11] Toga dana je car saznao broj ubijenih u Suzi.
[12] Tad se car obrati Esteri i reče „Judejci su u Suzi ubili pet stotina muževa, uz to deset Hamanovih sinova. Šta su učinili u drugim carevim pokrajinama? Šta još želiš? Bit će ti dano! Šta tražiš? Bit će ispunjeno!”
[13] A Estera odgovori: „Ako je caru po volji, neka dopusti da Judejci i sutra u Suzi postupaju po današnjoj odredbi; a neka se objesi deset Hamanovih sinova!”
[14] Tad car naredi tako učine i to proglasi u Suzi. Potom objesiše deset Hamanovih sinova.
[15] Judejci, koji su bili u Suzi, skupiše se i četrnaestog dana mjeseca adara i pobiše tri stotine muževa u Suzi; no, nisu dirali njihovu imovinu.
[16] Tako se skupiše i ostali Judejci koji su živjeli u carevim pokrajinama; zauzeše se za svoj život i stekoše mir pred neprijateljima svojim. Pobili su sedamdeset i pet hiljada neprijatelja, ali njihovu imovinu nisu dirali.
[17] Sve ovo se zbilo trinaestog dana mjeseca adara, a četrnaestog dana istog mjeseca su mirovali i odmarali i prozvali taj dan blagdanom gozbe i veselja.
[18] Judejci se u Suzi skupiše trinaestog i četrnaestog dana ovoga mjeseca, ali su odmarali petnaestog dana. Taj dan prozvaše blagdanom gozbe i veselja.
[19] Zbog toga su Judejci koji su živjeli u pokrajinama, u neutvrđenim gradovima, prozvali četrnaesti dan mjeseca adara danom veselja, gozbe i blagdanom i tog dana slali jedni drugima poklone.
[20] Mordokaj je zabilježio sva ova zbivanja i poslao pisma Judejcima koji su živjeli u svim pokrajinama cara Ahasvera, bilo da su blizu ili daleko.
[21] Obavezao ih je da svake godine slave četrnaesti i petnaesti dan mjeseca adara,
[22] kao dane u kojima su se Judejci izborili za mir pred svojim neprijateljima, i kao mjesec u kojem je žalost pretvorena u radost, a njihova tuga u blagdan. Imali su slaviti ovo kao dane gozbe i veselja u kojima će jedni drugima davati poklone i udjeljivati sirotinji.
[23] Tako Judejci nastaviše ono što su započeli i ono što im je Mordokaj naredio.
[24] Haman, Hamdatin sin iz Agaga, neprijatelj svih Judejaca, smjerao je pogubiti Judejce i zbog toga je bacio pur, to jest žrijeb, kako bi ih uništio i zatro.
[25] A kada je ovo došlo pred cara, car pismom naredi da se Hamanova zla namjera, koju je uperio protiv Judejaca, sruči na njegovu vlastitu glavu, i da se Haman i njegovi sinovi objese.
[26] Zbog toga te dane nazvaše Purim, po riječi pur. A zbog onoga što je stajalo u spisu i toga što su sami vidjeli i spoznali,
[27] Judejci ovo utvrdiše i prihvatiše običaj za sebe i svoje potomke, za sve oni koji bi im se priključili, da ne skreću od toga i da godišnje slave dva dana, onako kako je propisano i određeno.
[28] Neka ovi dani tako ostanu u sjećanju, i neka ih slave s koljena na koljeno, u svim porodicama, svim pokrajinama i gradovima, tako da se ovi purimski dani ne izgube među Judejcima i da ovaj spomen ne izblijedi među potomcima.
[29] Tako su carica Estera, kćer Abihailova i Mordokaj Judejac pisali i pismeno potvrdili ovo drugo pismo o Purimu.
[30] Poslali su pisma svim Judejcima u stotinu dvadeset i sedam pokrajina Ahasverovog carstva, riječi mira i istine,
[31] kako bi ove purimske dane svetkovali u određeno vrijeme, onako kako su Mordokaj Judejac i carica Estera odredili, i onako kako su uredili za sebe i svoje potomke, naime, stvari vezane uz post i naricanje.
[32] Esterina naredbe je potvrdila ove purimske obaveze, i ona bi zabilježena u jednoj knjizi.