[1] Istoga dana car Ahasver darova carici Esteri kuću Hamana, judejskog neprijatelja. Potom Mordokaja puste caru, jer je Estera ispričala caru ko joj je on.
[2] Tako car preda Mordokaju svoj prsten pečatnjak, koji je skinuo sa Hamana. Estera postavi Mordokaja nad Hamanov dom.
[3] No, Estera je i dalje molila cara i pala mu je pred noge, plakala je i tražila od cara da odvrati zlobu Agagijca Hamana; sve ono što je spremio protiv Judejaca.
[4] Tad car ispruži zlatno žezlo prema Esteri, ona ustane, stane ispred njega,
[5] i rekne: „Ako je careva volja i ako sam stekla milost pred njim, ako to car smatra pravednim, i ako sam mu draga, neka onda naredi da se pisma sa naredbom Agagijca Hamana, sina Hamdatina, opozivaju. Ona pisma koja je sastavio naredivši da se Judejci u svim pokrajinama pogube!
[6] Jer kako bih mogla gledati nesreću koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla mirno posmatrati kako se moj rod zatire?”
[7] A car Ahasver odgovori carici Esteri, Mordokaju i Judejcima: „Gle, Esteri sam dodijelio Hamanov dom, i njega su objesili jer je podigao ruku na Judejce.
[8] Zato sada pišite u carevo ime ono što smatrati dobrim i zapečatite sve to carevim pečatnjakom; jer spis koji je napisan u carevo ime i ovjeren njegovim pečatnjakom ne može se opozvati!”
[9] Tako u trećem mjesecu, dvadeset i trećeg dana mjeseca sivata, pozovu careve pisare. Oni sastaviše spis, baš onako kako je Mordokaj kazao, Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, ljudima u stotinu dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njihovim pismom i svakom narodu na njegovom jeziku, tako i Judejcima njihovim pismom i na njihovom jeziku.
[10] Pisali su u ime cara Ahasvera i zapečatili pismo carevim pečatnjakom, a on je odaslao pisma po glasnicima koji su jahali na brzim konjima.
[11] U ovim pismima je car dozvolio Judejcima da se skupljaju u svim gradovima i da brane vlastite živote, da udare, potuku i pobijede sve vojske naroda i pokrajina koje ih budu ugrožavale, sve koji ih namjeravaju opljačkati i oteti njihovu imovinu, njihovu djecu i žene;
[12] i to donesoše u jednom danu u svim pokrajinama cara Ahasvera, trinaestog dana dvanaestog mjeseca, a to je mjesec adar.
[13] Prijepis ovog spisa primljen je u svakoj pokrajini kao zakon, obznanjen svim narodima, kako bi se Judejci mogli pripremiti za onaj dan kad će se osvetiti svojim neprijateljima.
[14] Tako su glasnici koji su jahali carske konje odjurili čim je zakon donijet u dvoru u Suzi.
[15] A Mordokaj izađe iz carevog dvora u carskim haljinama, s zlatnom krunom na glavi i ogrtačem od bijelog lana i crvenog grimiza; i cijela Suza se radovala i veselila.
[16] Tako je za Judejce stigla svjetlost i radost, veselje i čast.
[17] A u svim pokrajinama i gradovima, gdje god je stigla riječ i zapovijed careva, zavlada radost i veselje među Judejcima, gozbe i blagdani, tako da su mnogi stanovnici zemlje postali Judejci, jer su se počeli plašiti Judejaca.