[1] Car iste noći nije mogao zaspati i zapovijedi da mu se donese knjiga znamenitosti, to jeste ljetopis, i da mu čitaju iz knjiga.
[2] Tad nađoše da tamo piše kako je Mordokaj prijavio da su Bigtan i Tereš, dva careva dvorjana i vratara, namjeravali udariti na cara Ahasvera.
[3] Tad car upita: „Kakvu smo čast dodijelili za ovo Mordokaju?” A carevi dvorjani, koji su mu služili, odgovore: „Ništa mu nismo dali!”
[4] A car nastavi: „A ko je u predvorju?” A baš je u tom trenutku Haman ušao u unutarnji dvor carevog doma da poruči caru kako Mordokaja valja objesiti o vješala koje je za njega spremio.
[5] Careve sluge odgovore: „Gle, Haman je u predvorju!” A car naredi: „Neka uđe!”
[6] Car se obrati Hamanu kad je ušao i reče: „Što nam je činiti sa onim čovjekom kojem car hoće ukazati čast?” No, Haman je u svome srcu pomišljao: „Kome li drugom car može odati počasti ako ne meni?”
[7] Tad Haman odgovori: „Trebalo bi onom čovjeku kojem car hoće dodijeliti počasti
[8] donijeti carsku odoru, koju car sam nosi, i dovesti konja na kojem car jaše, i na glavu mu staviti carski ukras.
[9] Trebalo bi haljine i konja predati u ruke jednog od najotmjenijih carevih knezova, da obuče onog čovjeka kojeg car rado hoće počastiti, i treba ga voditi na konju ulicama grada i pred njim vikati: ‘Tako čine sa čovjekom kojem car hoće ukazati čast!’”
[10] Tad mu car odgovori: „Brzo, uzmi haljine i dovedi konja, onako kako si rekao, i učini sve ovo sa Judejcem Mordokajom, koji sjedi pred carevom kapijom! Nemoj da šta nedostaje od onoga što si nabrojao!”
[11] Tako Haman uzme haljine i konja pa obuče Mordokaja i provede ga kroz ulice grada vičući: „Tako čine sa čovjekom kojem car hoće ukazati čast!”
[12] Mordokaj se potom vrati pred careve kapije, a Haman brže ode svojoj kući razočaran i pokrivene glave.
[13] Haman zatim prenese svojim prijateljima i svojoj ženi Zareši sve što se desilo. Tad mu njegovi mudraci i njegova žena rekoše: „Ako je Mordokaj, pred kojim si počeo padati, judejskog porijekla, onda ne možeš ništa poduzeti protiv njega, nego ćeš doista morati posve pasti!”
[14] No, dok su tako razgovarali, uđoše carevi dvorjani i odvedoše Hamana na gozbu koju je Estera spremila.