[1] U vrijeme Ahasverove vladavine, onog Ahasvera koji je vladao nad stotinu dvadeset sedam pokrajina koje su se protezale od Indije do Etiopije,
[2] dakle, u onim danima dok je car Ahasver sjedio na svome prijestolju u prijestolnici Suzi,
[3] u trećoj godini svoje vladavine, on priredi za sve svoje knezove i sluge gozbu. Silni i ugledni Perzije i Medije, otmjeni i uzvišeni iz njegovih pokrajina bili su pred njim,
[4] dok je u mnogim danima pokazivao slavu i bogatstvo svoga carstva i raskoš svoje uzvišenosti; činio je to stotinu i osamdeset dana.
[5] A kad se ovi dani svršiše, car priredi sedmodnevnu gozbu u vrtu carske palače za cijeli narod koji se nalazio u prijestolnici Suzi, za velikane i sitne ljude.
[6] Tamo su bile izvješene njegove zavjese od bijelog pamuka i grimiza, konopci od dragocjenog bijelog pamuka i crvenog grimiza koji su bili obješeni na srebrnim karikama o mramorne stupove. Na podu od bijelog i zelenog mramora, sedefa i skupocjenog kamena, nalazili su se srebreni i zlatni ležajevi.
[7] Piće su donosili u zlatnim peharima, a posuđe je bilo posve različito. Bila je sila carevog vina, po carevoj darežljivosti.
[8] Po carevoj odredbi se niko nije tjerao na piće. Car je svim nadstojnicima palače dao naređenje da svakoga puste da radi šta mu je volja.
[9] I carica Vašti je također priredila gozbu sa žene u dvoru cara Ahasvera.
[10] Sedmoga dana, kada se carevo srce razveselilo od vina, naredi Mehumanu, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Krkasu, sedmerici dvorana koji su služili pred carem Ahasverom,
[11] da mu dovedu caricu Vašti sa krunom na glavi, kako bi narodu i knezovima pokazao njenu ljepotu, jer je bila veoma naočita.
[12] No, carica odbije i nije se htjela pokoriti carevoj naredbi koju joj je poslao preko svojih dvorana. Tad se car razljuti i u njemu se probudi silna srdžba.
[13] Tako se car obrati mudracima koji su se razumjeli u vrijeme, jer je car običavao predlagati stvari onima koji su poznavaoci zakona i prava.
[14] Najbliže njemu su sjedili Karšena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam uglednih Perzijanaca i Međana, koji su gledali carevo lice i koji su obnašali visoke službe u carstvu.
[15] Tako ih car upita: „Šta valja činiti sa caricom Vašti po zakonu, jer se nije pokorila naredbi cara Ahasvera koju je poslao preko svojih dvorana?”
[16] Tad Memukan uzme riječ pred carem i knezovima: „Carica se nije samo ogriješila od cara, već se ogriješila i od knezove i sve narode koji žive u pokrajinama cara Ahasvera.
[17] Za caričino ponašanje će čuti sve žene, tako da će prezreti svoje muževe i govoriti: ‘Car Ahasver je naredio da carica Vašti dođe pred njega, ali ona nije došla!’
[18] Sve ovo će perzijske i medske kneginje već danas prenijeti carevim knezovima, čim čuju za caričino ponašanje, i iz toga će izrasti mnogo prezrenja i neposluha!
[19] Ako je caru tako milo, neka pošalje carsku zapovijed i neka se ovo zabilježi u zakonik Perzijanaca i Međana, da zapovijed ne vrijedi samo privremeno, da Vašti više ne smije dolaziti pred cara, i da će car njenu čast carice dati drugoj koja je bolja od nje.
[20] A kada se ova careva naredba razglasi, ako bude donesena, u svim krajevima carstva, koje je ogromno, tada će sve žene svoje muževe poštovati, bilo da su plemenitog roda ili pučani!”
[21] Ova se besjeda dopade caru i knezovima, i car postupi po Memukanovom savjetu.
[22] Tako pošalje pisma u sve careve pokrajine, u svaku pokrajinu i svakom narodu na njihovom pismu, da svaki muž ima biti gospodar svoje kuće. To je dao obznaniti svakom narodu na njegovom jeziku.