[1] Iznova pogledam, kad gle, četvera kola su izlazila između dvije planine. A planine bijahu od mjedi.
[2] Crveni konji bijahu u prvim kolima, u drugim crni,
[3] u trećim bijeli, a u četvrtim šareni konji – svi bijahu snažni.
[4] Tad upitam anđela koji je razgovarao sa mnom: „Šta je ovo, gospodaru?”
[5] A anđeo odgovori: „Odlaze na četiri strane svijeta nakon što se pokažu pred Gospodarem cijele zemlje.”
[6] Kola sa crnim konjima odlaze u sjevernu zemlju, bijeli će krenuti za njima, a oni šareni idu k južnoj zemlji.
[7] Ovi jaki konji bijahu nestrpljivi, kad su izašli – htjeli su što prije proći zemljom. Tad on reče: „Idite i prođite zemljom.” Tako i učine.
[8] Potom vikne meni: „Gle, oni koji polaze ka sjevernoj zemlji će umiriti moj duh tamo.”
[9] Dođe mi riječ Gospodnja:
[10] „Uzmi od izgnanika, Heldaja, Tobije i Jedaje, koji su stigli iz Babilona, i istog dana pođi do kuće Sefanijina sina Jošije.
[11] Od njih uzmi srebra i zlata i izradi krunu, a potom je stavi na glavu Josadakova sina Jošue, visokog svećenika.”
[12] A potom mu reci: Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Gle, čuvaj se čovjeka čije je ime Grana: jer on će se razgranati sa svoga mjesta i izgraditi hram Gospodnji.
[13] On je taj koji će izgraditi hram Gospodnji i koji će uživati kraljevske časti, sjest će i vladati s prijestolja. A na njegovu prijestolju će biti svećenik, a između njih će biti zbor mira.
[14] Kruna će biti u hramu Gospodnjem kao spomen Helemu, Tobiji, Jedaji, Jošiji i sinu Sefanijinu Henu.
[15] A oni koji su daleko će doći, pomagat će u izgradnji hrama. Znat ćeš da me Gospod nad vojskama poslao vama. A sve će se ovo zbiti ako budete marljivo slijedili glas Gospoda, Boga svoga.”