[1] Tad ponovo pogledam, kad gle, leteća knjiga!
[2] A on me upita: „Šta vidiš?”, a ja odvratim: „Vidim knjigu koja leti, duga je dvadeset lakata, a široka deset.”
[3] Tad mi on kaza: „Ovo je prokletstvo koje će proći licem cijele zemlje. Jer svaki će kradljivac biti izgnan po onome što piše s jedne strane, a svaki koji se lažno kune po onome što stoji s druge strane.
[4] Ja ću je poslati – tako kaza Gospod nad vojskama – i zaći će u lopovski dom, i kuću onoga koji se lažnu kune imenom Mojim. Tako će ostat u kući njegovoj, i proždrijet će i kamen i drvo.”
[5] Priđe mi anđeo koji je razgovarao sa mnom i reče: „Upravi oči i pogledaj šta izlazi.”
[6] A ja rekoh: „Šta je to?”, a on odvrati: „To je košara koja izlazi.” On nastavi govoriti: „Opakost njihova u cijeloj zemlji.”
[7] Kad gle, podigoše olovan poklopac, a u košari je sjedila žena!
[8] On vikne: „To je opakost”, i baci je nazad u košaru i vrati teški olovni poklopac.
[9] Zatim pogledam, kad gle, dvije žene prilaze! Njihova krila bijahu vjetar sam. Imale su krila kao rode, i one podigoše košaru između neba i zemlje.
[10] U tom trenu upitam anđela koji je sa mnom razgovarao: „Gdje odnose košaru?”
[11] A on odgovori: „Nose je u zemlju Šinar, da joj tamo izgrade kuću, i kad to pripreme spustit će košaru na njen temelj.”