Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 1:50

[1] Tad Joni dođe Gospodnja riječ po drugi put:

[2] „Ustani i kreni u veliki grad Ninivu, i tamo propovijedaj protiv grada ovim riječima koje ti šaljem.”

[3] Tad se Jona podigne i krene u Ninivu po riječi Gospodnjoj. Niniva bijaše iznimno velik grad – širok tri dana hoda.

[4] Tako Jona krene zalaziti u grad, otprilike onoliko koliko se može prepješačiti za dan, i tamo je vikao: „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena!”

[5] A narod Ninive je vjerovao Bogu. Oglasili su post i navukli kostrijet, to učiniše svi, od najvećih među njima pa do najmanjih.

[6] Glas dopre i do kralja Ninive: on se diže sa svoga prijestolja, navuče kostrijet i sjede u pepeo.

[7] Tad izda proglas i naredi da se obznani širom Ninive: „Ovo je odredba kralja i njegovih velikaša: Od danas nijedan čovjek, nikakva zvijer, stado ili krdo, neće okusiti nikakve hrane niti piti vode,

[8] nego neka se ljudi i zvijeri ogrnu u kostrijet i neka glasno zazivaju Boga. Neka se svako odvrati od vlastitih zlih puteva i nasilja koje čini svojim rukama.

[9] Jer ko zna? Možda će se Gospod odvratiti i odustati od svoga usijanog gnjeva i možda nećemo nastradati.”

[10] Kad je Bog vidio šta su učinili, kako su se odrekli svojih zlih staza, odustane od pošasti koju je namjeravao učiniti, i nije im učinio nikakve štete.

Jona — Chapters