[1] Opominji ih da budu pokorni i poslušni gospodarima i zapovjednicima, i gotovi na svako dobro djelo;
[2] Ni na koga da ne hule, da se ne svaðaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima,
[3] Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeæi razliènijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeæi, mrski buduæi i mrzeæi jedan na drugoga.
[4] A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga,
[5] Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga,
[6] Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega,
[7] Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu.
[8] Sine Tite! istinita je rijeè, i u ovome hoæu da utvrðuješ, da se oni koji vjerovaše Bogu trude i staraju za dobro djelo: ovo je korisno ljudima i dobro.
[9] A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svaða i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i prazno.
[10] Èovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se,
[11] Znajuæi da se takovi izopaèio, i griješi, i sam je sebe osudio.
[12] Kad pošljem k tebi Artemu ili Tihika, postaraj se da doðeš k meni u Nikopolj, jer sam namislio da ondje zimujem.
[13] Zinu zakonika i Apola lijepo opremi da imaju sve što im treba.
[14] Ali i naši neka se uèe napredovati u dobrijem djelima, ako gdje bude od potrebe da ne budu bez roda.
[15] Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri. Blagodat sa svima vama. Amin.