[1] A ti govori što pristoji zdravoj nauci:
[2] Starcima da budu trijezni, pošteni, èisti, zdravi u vjeri, u ljubavi, u trpljenju;
[3] Staricama takoðer da žive kao što se pristoji svetima, da ne budu opadljive, da se ne predaju vrlo vinu, da uèe dobru,
[4] Da uèe mlade da ljube muževe, da ljube djecu,
[5] Da budu poštene, èiste, dobre kuæanice, blage, pokorne svojijem muževima, da se ne huli na rijeè Božiju.
[6] Tako i mladiæe svjetuj da budu pošteni.
[7] A u svemu sam sebe podaji za ugled dobrijeh djela, u nauci cijelost, poštenje,
[8] Rijeè zdravu, nezazornu: da se posrami onaj koji se protivi, ne imajuæi ništa zlo govoriti za nas.
[9] Sluge da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svaèemu, da ne odgovaraju,
[10] Da ne kradu, nego u svaèemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku spasitelja našega Boga ukrašuju u svaèemu.
[11] Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude,
[12] Uèeæi nas da se odreèemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu,
[13] Èekajuæi blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista,
[14] Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da oèisti sebi narod izbrani koji èezne za dobrijem djelima.
[15] Ovo govori, i svjetuj, i karaj sa svakom zapoviješæu da te niko ne prezire.