[1] A potom poðe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj.
[2] I Gospod reèe Mojsiju govoreæi:
[3] Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju æu dati sinovima Izrailjevijem; po jednoga èovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare izmeðu njih.
[4] I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Gospodnjoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevijeh.
[5] A ovo su im imena: od plemena Ruvimova Samuilo sin Zahurov;
[6] Od plemena Simeunova Safat sin Surin;
[7] Od plemena Judina Halev sin Jefonijin;
[8] Od plemena Isaharova Igal sin Josifov;
[9] Od plemena Jefremova Avsije sin Navin;
[10] Od plemena Venijaminova Faltije sin Rafujev;
[11] Od plemena Zavulonova Gudilo sin Sudin;
[12] Od plemena Josifova, od plemena Manasijina Gadije sin Susin;
[13] Od plemena Danova Amilo sin Gamalin;
[14] Od plemena Asirova Satur sin Mihailov;
[15] Od plemena Neftalimova Navija sin Savin;
[16] Od plemena Gadova Gudilo sin Mahilov.
[17] To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija sina Navina Isus.
[18] I šaljuæi ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku reèe im: idite ovuda na jug, pa izidite na goru;
[19] I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik;
[20] I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rðava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima;
[21] I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožðu.
[22] I otišavši uhodiše zemlju od pustinje Sinske do Reova kako se ide u Emat.
[23] I idoše na jug, i doðoše do Hevrona, gdje bijahu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron bješe sazidan na sedam godina prije Soana Misirskoga.
[24] Potom doðoše do potoka Eshola, i ondje otsjekoše lozu s grozdom jednijem, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava.
[25] I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi.
[26] I poslije èetrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše.
[27] I vrativši se doðoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevijeh u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovjediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje.
[28] I pripovijedajuæi im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teèe u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina.
[29] Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove.
[30] Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu.
[31] A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti.
[32] Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo iæi na onaj narod, jer je jaèi od nas.
[33] I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše meðu sinovima Izrailjevijem govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki.
[34] Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i èinjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, taki se i njima èinjasmo.