[1] Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:
[2] Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska.
[3] Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.
[4] A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh.
[5] A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku.
[6] A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu.
[7] A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi.
[8] A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena.
[9] I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih.
[10] Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.
[11] I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva.
[12] I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj.
[13] Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.
[14] I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov;
[15] A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov;
[16] A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov.
[17] I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator.
[18] Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov,
[19] A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev,
[20] A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov.
[21] I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu.
[22] Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov,
[23] A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov,
[24] A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.
[25] Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev,
[26] A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov,
[27] A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov.
[28] Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu.
[29] A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra.
[30] A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj.
[31] A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð.
[32] I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro.
[33] I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli.
[34] I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu.
[35] I kad polažaše kovèeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te.
[36] A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuæa Izrailjevijeh.