[1] Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.
[2] Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.
[3] Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
[4] Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
[5] Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
[6] Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.
[7] Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.
[8] Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
[9] Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.
[10] Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.
[11] Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.
[12] Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.
[13] Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.
[14] Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.
[15] Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
[16] Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
[17] Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,
[18] Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
[19] Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
[20] Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
[21] Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
[22] Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?