[1] Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.
[2] Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.
[3] Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.
[4] Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.
[5] Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.
[6] Posadi me u tamu kao umrle odavna.
[7] Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.
[8] Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.
[9] Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.
[10] Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.
[11] Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.
[12] Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.
[13] Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.
[14] Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.
[15] Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.
[16] Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.
[17] Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.
[18] I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.
[19] Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.
[20] Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.
[21] Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:
[22] Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.
[23] Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.
[24] Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.
[25] Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.
[26] Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.
[27] Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.
[28] Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.
[29] Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.
[30] Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.
[31] Jer Gospod ne odbacuje za svagda.
[32] Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.
[33] Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.
[34] Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,
[35] Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,
[36] Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?
[37] Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?
[38] Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?
[39] Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?
[40] Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.
[41] Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.
[42] Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.
[43] Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.
[44] Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.
[45] Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.
[46] Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.
[47] Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.
[48] Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.
[49] Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,
[50] Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.
[51] Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.
[52] Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.
[53] Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.
[54] Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!
[55] Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.
[56] Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.
[57] Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.
[58] Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.
[59] Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.
[60] Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.
[61] Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,
[62] Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.
[63] Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.
[64] Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.
[65] Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.
[66] Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.