[1] Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima?
[2] Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete.
[3] Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite.
[4] Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje.
[5] Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist?
[6] A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat.
[7] Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas.
[8] Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani.
[9] Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost.
[10] Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas.
[11] Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija.
[12] Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ?
[13] Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo.
[14] Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane.
[15] Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono.
[16] A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla.
[17] Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je.