[1] Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
[2] Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,
[3] Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
[4] A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
[5] Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;
[6] Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.
[7] Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.
[8] Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
[9] A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
[10] A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.
[11] Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.
[12] Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.
[13] Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
[14] Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.
[15] Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.
[16] Ne varajte se, ljubazna braæo moja!
[17] Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
[18] Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
[19] Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
[20] Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
[21] Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
[22] Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
[23] Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
[24] Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
[25] Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
[26] Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
[27] Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.