[1] Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh,
[2] I sva braæa koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem:
[3] Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista,
[4] Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega,
[5] Kojemu slava vavijek vijeka. Amin.
[6] Èudim se da se tako odmah odvraæate na drugo jevanðelje od onoga koji vas pozva blagodaæu Hristovom,
[7] Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoæe da izvrnu jevanðelje Hristovo.
[8] Ali ako i mi, ili anðeo s neba javi vam jevanðelje drukèije nego što vam javismo, proklet da bude!
[9] Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanðelje drukèije nego što primiste, proklet da bude!
[10] Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugaðam? Jer kad bih ja još ljudima ugaðao, onda ne bih bio sluga Hristov.
[11] Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku.
[12] Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
[13] Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.
[14] I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje.
[15] A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom,
[16] Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,
[17] Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask.
[18] A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana.
[19] Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
[20] A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem.
[21] A potom doðoh u zemlje Sirske i Kilikijske.
[22] A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima;
[23] Nego samo bijahu èuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše.
[24] I slavljahu Boga za mene.