[1] Dvadeset prvog dana sedmog mjeseca Gospodnja riječ dođe vjerovjesniku Hagaju:
[2] Obrati se Zerubabelu, Šealtijevu sinu, namjesniku Judeje, visokom svećeniku Jošui, sinu Josadakovu, i preostalom narodu. Upitaj ih:
[3] „Ko je među vama ostao da se sjeća nekadašnje slave ovog doma? A kako izgleda sada? Zar vam se ne čini kao ništarija?
[4] Ali budi hrabar, Zerubabele”, tako veli Gospod. „Okrijepi se Jošua, sine Josadakov, visoki svećeniče. Ostanite jaki, svi vi preostali naroda ove zemlje i radite.” To je riječ Gospodnja. „Jer Ja sam uz vas”, tako kaza Gospod Svesilni.
[5] „Ovo sam vam obećao kad ste izlazili iz Egipta, i Moj duh ostaje kraj vas, ne plašite se.”
[6] Evo šta reče Gospod Svesilni: „Uskoro ću ponovo zatresti nebesa i zemlju, mora i suho kopno.
[7] Strest ću sve narode, a ono što priželjkuju svi narodi će doći i ispuniti ovaj dom slavom”, tako kaza Gospod Svesilni.
[8] „Srebro je Moje, a zlato pripada Meni”, tako kaza Gospod Svesilni.
[9] „Slava ovog doma će biti veća od slave prijašnjeg hrama”, tako reče Gospod Svesilni. „I na ovom mjestu ću dati mir”, to je riječ Gospoda Svesilnog.
[10] Dvadeset četvrtog dana devetog mjeseca, druge godine Darija, Gospodnja riječ dođe vjerovjesniku Hagaju:
[11] Ovako kaza Gospod Svesilni: „Upitajte svećenike šta zakon kaže:
[12] Ako neko nosi posvećeno meso u džepu svojih haljina i taj džep dotakne komad hljeba ili čorbe, nešto vina, maslinovog ulja ili druge hrane, posveti li se onda i to što je dotaknuto?” Svećenik odvrati: „Ne.”
[13] Tad Hagaj reče: „A ako kakav čovjek koji se onečistio jer je dotakao leš uzme neku od ovih stvari – hoće li i one biti nečiste?” Svećenik odvrati: „Hoće, i one će postati nečiste.”
[14] Tad Hagaj nastavi: „Tako je i sa ovim narodom i kraljevstvom koje gledam”, to je riječ Gospodnja. „Sve što učine i sve što prinesu je nečisto.”
[15] „A od ovog dana dobro razmislite – sjetite se kako je bilo prije no što je jedan kamen postavljen na drugi u Gospodnjem hramu.
[16] Kad bi ko imao dvadeset mjerica, bilo ih je deset. Ako bi ko otišao zahvatiti pedeset mjera vina, bilo bi samo dvadeset.
[17] Zato sam sav trud vaših ruku udario ledom, dao da memli i buđi, ali ipak Mi se niste vratili”, tako kaza Gospod.
[18] „Od ovoga dana – od dvadeset i četvrtog dana devetog mjeseca – dobro se prisjećajte onoga dana kad je udaren temelj Gospodnjem hramu. Dobro razmislite:
[19] Da li je ostalo sjemena u hambarima? Gle, još nije rodila loza, smokva, nar ili maslina. Od danas ću vas blagosloviti.”
[20] Gospodnja riječ po drugi put dođe Hagaju dvadeset i četvrtog dana mjeseca:
[21] „Reci Zerubabelu, namjesniku judejskom, da ću iznova potresti zemlju i nebesa.
[22] Izvrnut ću kraljevska prijestolja i razoriti silu tuđih kraljevstava. Razbacat ću kola i kočijaše; konji i konjanici će pasti, svakog će pokositi mač brata njegova.
[23] Tog dana ću tebe učiniti pečatnjakom Mojim, jer sam te izabrao.” Tako reče Gospod Svesilni.