Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:52

[1] Ali kažem vam da baštinik dokle god je malodoban, ništa se ne razlikuje od roba, iako je gospodar svega.

[2] Podložan je nadzornicima i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.

[3] Tako i mi, dok smo bili malodobni, robovali smo prirodnim silama svijeta.

[4] Ali kad je došlo vrijeme, Bog posla Svoga sina, rođenog od žene, rođenog pod Zakonom,

[5] da otkupi one koji su pod Zakonom, da prime sinovstvo.

[6] Budući da ste sinovi, Bog posla u vaša srca Duha Svoga sina, Koji kliče: „Abba! Oče!”

[7] Dakle, nisi više rob, nego sin! A ako si sin, onda si i baštinik po Bogu.

[8] Uistinu, dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po prirodi to nisu.

[9] A sada, kada ste upoznali Boga – još bolje, kada je Bog upoznao vas – kako to da se opet okrećete slabim i jadnim prirodnim silama, kojim ponovo želite robovati?

[10] Držite dane, mjesece, vremena i godine!

[11] Bojim se za vas, da se nisam možda uzalud trudio!

[12] Molim vas, braćo, budite kao ja, jer sam i ja postao kao vi. Ni u čemu me niste povrijedili.

[13] A znate da sam vam prvi put zbog slabosti tijela objavio Radosnu vijest.

[14] Svoju kušnju, mene u mom tijelu, niste prezreli niti odbacili, već ste me primili kao anđela Božijega, kao Mesiju Isusa.

[15] Gdje je sada ta vaša radost? Svjedočim vam da biste, kad bi bilo moguće, i svoje oči iskopali i dali ih meni.

[16] Zar sam vam postao neprijateljem govoreći vam istinu?

[17] Oni se brinu za vas, ali ne zbog dobra, nego vas žele odvući da se vi brinete za njih.

[18] Uvijek je dobro brinuti se za dobro, a ne samo dok sam ja prisutan uz vas,

[19] djeco moja, zbog koje ponovo trpim porođajne muke dok se Mesija ne oblikuje u vama.

[20] Sada bih volio da sam uz vas, i da promijenim svoj način govora, jer sam zbunjen zbog vas.

[21] Recite mi vi koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?

[22] Pisano je, naime, da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.

[23] Onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne po obećanju.

[24] To je rečeno slikovito. Te žene su dva saveza: jedan je s gore Sinaj i rađa za ropstvo, a to je Hagara.

[25] Dakle, Hagara je gora Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jerusalemu, jer se nalazi u ropstvu zajedno sa svojom djecom.

[26] Ali onaj Jerusalem koji je gore, slobodan je, i taj je naša majka,

[27] jer je pisano: „Raduj se, nerotkinjo, iako ne rađaš; kliči i viči ti što ne podnosiš porođajne bolove! Jer brojnija su djeca usamljene nego one koja ima muža!”

[28] A vi ste, braćo, kao i Isak, djeca obećanja.

[29] Ali kao što je i onda onaj koji je rođen po tijelu progonio onoga koji je rođen po Duhu, tako je i sada.

[30] A šta kaže Pismo? „Izbaci ropkinju i njenog sina, jer sin ropkinje nikada neće biti baštinik sa sinom slobodne!”

[31] Dakle, braćo, mi nismo djeca ropkinje, nego slobodne.

Pavlovo Pismo Galaćanima — Chapters