Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:37

[1] Onda sam, nakon četrnaest godina, ponovo uzišao u Jerusalem sa Barnabom, a poveo sam sa sobom i Tita.

[2] Uzišao sam prema objavi i nasamo sam predstavio onima uglednijim Radosnu vijest koju objavljujem među paganima, da ne trčim ili da nisam trčao uzalud.

[3] Ali ni Tit, što bijaše sa mnom, iako Grk, nije bio prisiljen da se obreže,

[4] i to zbog lažne braće, koja su se ušuljala među nas da ispitaju našu slobodu koju imamo u Mesiji Isusu, kako bi nas učinili robovima.

[5] Njima ni na trenutak nismo popustili i nismo se pokorili da bi istina Radosne vijesti ostala sa vama!

[6] Ali oni koji nešto znače – šta su oni nekad bili, to meni nije važno, jer Bog ne gleda vanjštinu – ti značajni mi nisu ništa dodali,

[7] već naprotiv, kad su uvidjeli da mi je Radosna vijest povjerena za neobrezane, kao što je i Kefi za obrezane

[8] – jer Onaj Koji je u Kefi djelovao za poslaništvo među obrezanima, djelovao je i u meni među paganima –

[9] i kad su prepoznali milost koja mi je data, Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stubovima, pružili su desnice meni i Barnabi u znak zajedništva: da mi idemo među pagane, a oni među obrezane.

[10] Samo su htjeli da se sjećamo siromašnih, a ja sam upravo to revno i činio.

[11] Ali kada je Kefa došao u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je zaslužio osudu.

[12] Naime, prije nego što su stigli neki od Jakova, on je jeo sa paganima; a kad su ovi došli, on se počeo povlačiti i odvajati u strahu od tih obrezanih.

[13] U pretvaranju su mu se pridružili i ostali Jevreji, tako da je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerstvom.

[14] A kada sam vidio da ne postupaju ispravno prema istini Radosne vijesti, rekao sam Kefi pred svima: „Ako ti, koji si Jevrej, ne živiš jevrejski, nego paganski, kako možeš prisiljavati pagane da žive kao Jevreji?”

[15] Mi smo po prirodi Jevreji, a ne „grešni pagani”.

[16] Znajući da se čovjek ne opravdava po djelima Zakona, već po vjeri u Mesiju Isusa, i mi smo povjerovali u Mesiju Isusa da se opravdamo po vjeri u Njega, a ne po djelima Zakona, jer se po djelima Zakona niko neće opravdati.

[17] No ako smo i mi, time što tražimo da se opravdamo u Mesiji, otkrili da smo grešnici, nije li tada i Mesija u službi grijeha? Nikako!

[18] Jer ako ponovo gradim ono što sam porušio, tada pokazujem da sam i ja prijestupnik.

[19] Ja sam, naime, po Zakonu umro Zakonu da živim Bogu – sa Mesijom sam razapet.

[20] I ja više ne živim kao ja, već Mesija živi u meni. A ovo što sada živim u tijelu, živim po vjeri u Sina Božijega, Koji me je volio i predao samog Sebe za mene.

[21] Ja ne odbacujem milost Božiju! Uistinu, ako pravednost dolazi po Zakonu, onda je Mesija bespotrebno umro.

Pavlovo Pismo Galaćanima — Chapters