[1] „Teško bezbrižnima u Sionu, onim spokojnim u gorama Samarije, poznatim ljudima među prvacima narodnim kojima prilazi dom Izraelov!
[2] Prođite kroz Kalnu i vidite, a odatle krenite do velikog Hamata, a potom siđite u filistejski Gat. Da li ste bolji od ovih kraljevstava? Ili su ona prostranija od vaših područja,
[3] o, vi koji dan propasti odmičete daleko, a privlačite prijestolje nasilju?
[4] Teško onima u krevetima od bjelokosti, njima što se pružaju po ležajima, i žderu janjce iz stada i telad iz štala,
[5] koji besposleno pjevaju pjesme uz harfu, i koji kao David izmišljaju glazbala,
[6] koji vino piju iz vrčeva i koji se pomazuju najboljim uljima, ali ne žale zbog propasti Josipove!
[7] Zato će biti prvi koji će otići u izgnanstvo, i proći će razuzdanost onih koji se izležavaju.”
[8] Gospod Bog se zakleo sobom, tako kaza Gospod, Bog nad vojskama: „Prezirem oholost Jakovljevu, mrzim tvrđave njegove, i predat ću grad i sve što je u njemu.”
[9] Ako deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijet će.
[10] A kada nekoga srodnik, onaj koji ga pomazuje za sahranu, uzme, da iznese kosti iz kuće, upitat će usred kuće: „Ima li još koga s tobom?”, a ovaj će odvratiti: „Nema!”, i: „Tišina! Nemojmo spominjati ime Gospodnje!”
[11] Jer gle, Gospod naređuje, veliki dom će biti rasut u komade, a mali domovi na komadiće.
[12] Trče li konji po stijenama? Ore li se tamo ovnovima? No, vi ste pravdu otrovali, i plod poštenja preobratili u pelin,
[13] vi, što uživate u Lo Debaru, što vičete: „Nismo li Karnajim osvojili vlastitim snagama?”
[14] „Gle, protiv vas ću podići jedan narod, o, dome Izraelov”, tako veli Gospod, Bog nad vojskama, „i on će vas tlačiti od Lebo Hamata, pa sve do potoka Arabe.”