[1] Stoga, kad nismo više mogli izdržati, odlučili smo da ostanemo sami u Ateni,
[2] a poslali smo Timoteja, našeg brata i saradnika Božijeg u Mesijinoj Radosnoj vijesti, da vas učvrsti i ohrabri u vašoj vjeri,
[3] da se niko ne pokoleba u ovim nevoljama, jer i sami znate da smo za to i određeni.
[4] Doista, dok smo još bili sa vama, govorili smo vam da ćemo morati podnositi nevolje, a baš tako se i desilo, kao što znate.
[5] Zbog toga sam i ja, ne mogavši više izdržati, poslao Timoteja da sazna o vašoj vjeri, da vas nije možda iskušao napasnik, te da naš trud ne postane uzaludan.
[6] Ali sada kad se Timotej vratio natrag od vas i donio nam dobru vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se uvijek rado sjećate sa željom da nas vidite, kao i mi vas,
[7] zato smo se, braćo, ohrabrili zbog vas i vaše vjere, u svoj našoj tjeskobi i nevolji.
[8] Doista, mi sad živimo ako vi stojite čvrsto u Gospodu!
[9] I kakvu bismo zahvalu mogli uzvratiti Bogu za vas, zbog sve radosti u kojoj se veselimo radi vas pred našim Bogom?
[10] Noću i danju predano molimo Boga da vidimo vaše lice i da namirimo što još nedostaje vašoj vjeri.
[11] Neka sâm Bog, naš Otac i Isus, naš Gospod, povedu naš put do vas!
[12] I neka Gospod učini da uzrastete i iskazujete ljubav jedni prema drugima i prema svima, kao i mi prema vama,
[13] tako da učvrsti vaša srca da budu besprijekorna u svetosti pred Bogom i Ocem našim u času dolaska našeg Gospoda Isusa sa svim Svojim svetima. Amin.