[1] I sami znate, braćo, da naš dolazak kod vas nije bio uzaludan.
[2] Iako smo, kao što znate, ranije trpjeli i bili zlostavljani u Filipima, ipak smo se odvažili u našem Bogu da i vama govorimo Božiju Radosnu vijest u velikoj borbi.
[3] Doista, naša poruka nije iz zablude, niti nečistoće, niti prijevare,
[4] nego, kako nas je Bog smatrao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako i govorimo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu, Koji ispituje naša srca.
[5] Ni tada nismo, kao što znate, došli sa laskavom riječju, niti sa pohlepnom željom. Bog je tome svjedok.
[6] Nismo tražili slave od ljudi – ni od vas, ni od drugih –
[7] iako smo se mogli postaviti kao Mesijini poslanici. Ali bili smo među vama blagi, kao brižna majka koja njeguje svoju djecu.
[8] Tako smo vam, puni ljubavi za vas, htjeli predati ne samo Božiju Radosnu vijest nego i naše živote, jer ste nam bili dragi.
[9] Sjećate se, braćo, našeg truda i napora: radeći noć i dan da ne budemo na teret nikome od vas, objavili smo vam Božiju Radosnu vijest.
[10] Svjedoci ste i vi i Bog kako smo se posvećeno, pravedno i besprijekorno ponašali prema vama vjernicima.
[11] Kao što i znate, svakoga od vas smo kao otac svoju djecu
[12] podsticali, ohrabrivali i preklinjali da živi dostojno Bogu, Koji vas poziva u Svoje Carstvo i slavu.
[13] Zbog toga i mi neprestano zahvaljujemo Bogu, jer ste primajući od nas riječ poruke Božije primili, ne riječ ljudsku, nego kakva ona doista i jeste, Riječ Božiju. Ona i djeluje u vama koji vjerujete.
[14] Postali ste, braćo, sljedbenici Zajednica Božijih u Mesiji Isusu koje su u Judeji, budući da ste i vi isto pretrpjeli od svojih zemljakâ, kao i oni od Jevreja,
[15] koji su ubili i Gospoda Isusa, i ubijali vjerovjesnike, a nas progonili; oni Bogu ne ugađaju, a protive se svim ljudima,
[16] jer nam brane da govorimo paganima da se spase, sve da zauvijek dopune mjeru svojih grijeha. Ali srdžba je, napokon, pala na njih.
[17] A mi, braćo, iako smo nakratko odvojeni od vas – licem, ali ne srcem – sve više smo sa velikom željom čeznuli da vidimo vaše lice.
[18] Zbog toga smo i htjeli doći kod vas, a ja – Pavle, i više puta, ali nas je spriječio Satana.
[19] Pa ko će biti naša nada, radost i kruna pohvale pred našim Gospodom Isusom u času Njegovog dolaska, ako ne vi?
[20] Jer vi ste naša slava i radost!