[1] Isto tako i vi žene, budite pokorne svojim muževima, da i oni koji su neposlušni prema Riječi budu pridobijeni, bez Riječi, ponašanjem vas ženâ,
[2] kada razmotre vaše čisto držanje i strahopoštovanje.
[3] Vaš nakit neka ne bude vanjski – pletenje kose, nošenje nakita ili oblačenje haljina,
[4] nego skrivena osoba srca, obučena u nepropadljivost poniznog i mirnog duha, jer je to dragocjeno pred Bogom.
[5] Tako su se, naime, nekad kitile i svete žene koje su svoju nadu polagale u Boga: bile su pokorne svojim muževima,
[6] kao što je i Sara bila pokorna Abrahamu i zvala ga gospodarom. Njena ste djeca, ako činite dobro i ne bojite se nikakvog zastrašivanja.
[7] Isto tako i vi, muževi, živite razumno sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, iskazujući im čast kao subaštinicama milosti života, da vaše molitve ne budu ometene.
[8] Na kraju, svi budite jednodušni, saosjećajni, bratoljubivi, milosrdni, ponizni!
[9] Ne uzvraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv, blagoslovite, jer ste na to i pozvani da biste baštinili blagoslov!
[10] Doista, „ko hoće da voli život i da iskusi dobre dane, neka suzdrži svoj jezik od zla i svoje usne od govorenja laži,
[11] nek se okrene od zla i neka čini dobro, neka traži mir i neka za njim teži,
[12] jer oči su Gospodnje na pravednicima i uši Njegove čuju njihove molitve, a lice Gospodnje okreće se protiv onih koji čine zlo”.
[13] I ko će vam nauditi ako ste gorljivi za dobro?
[14] A blago vama ako i budete morali patiti zbog pravednosti! Ne bojte se njihove prijetnje i ne uznemirujte se!
[15] Naprotiv, poštujte Mesiju kao Gospoda u svojim srcima, uvijek spremni za odgovor svakome ko vas zatraži da mu govorite o nadi koja je u vama,
[16] ali sa blagošću i strahopoštovanjem, imajući dobru savjest, da se oni koji vas ocrnjuju uslijed vašeg dobrog ponašanja u Mesiji postide zbog onoga u čemu vas vrijeđaju.
[17] Bolje je, naime, ako je to volja Božija, da trpite čineći dobro, nego čineći zlo.
[18] Doista, i Mesija je jedanput umro za grijehe, pravedan za nepravedne, da vas privede Bogu – pogubljen u tijelu, ali oživljen u duhu.
[19] U duhu je i otišao govoriti duhovima u tamnici,
[20] onima koji su bili neposlušni, kad ih je Božija strpljivost čekala u vrijeme Noe, dok se gradila lađa u kojoj se samo nekoliko, to jest osam duša spasilo vodom.
[21] Ona je predstavljala potapanje, koje sada spasava i vas. To nije uklanjanje tjelesne nečistoće, već molba upućena Bogu za dobru savjest, oživljenjem Mesije Isusa,
[22] Koji je, uzvivši se na Nebo, sjeo zdesna Bogu, nakon što su Mu podloženi anđeli, vlasti i sile.