[1] Odbacite, dakle, svako zlo i svaku prijevaru, licemjerje, zavist i sva ogovaranja.
[2] Kao novorođene bebe čeznite za čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje,
[3] ako ste stvarno iskusili da je Gospod dobar.
[4] Pristupite Njemu, živom kamenu, odbačenom od ljudi, ali od Boga izabranom, dragocjenom,
[5] te se i vi kao živo kamenje ugradite u duhovnu kuću, da budete sveto svećenstvo koje će prinositi duhovne žrtve, ugodne Bogu po Mesiji Isusu!
[6] Jer u Pismu stoji: „Evo, postavljam na Sionu kamen ugaoni, izabran i dragocjen, i ko vjeruje u Njega neće se osramotiti.”
[7] Vama, dakle, koji vjerujete, On je dragocjenost – „kamen kojeg su graditelji odbacili postao je zaglavni kamen”, a onima koji ne vjeruju –
[8] „kamen spoticanja i stijena sablazni”. Oni se spotiču o Riječ, zbog neposlušnosti, a za to su i određeni.
[9] A vi ste „izabrani rod, carsko svećenstvo, sveta nacija, narod što postade Božije vlasništvo, da razglasite silna djela” Onoga Koji vas je pozvao iz tame u Svoje divno svjetlo.
[10] Vi nekad niste bili narod, a sada ste narod Božiji, nekad bez milosrđa, a sada ste primili milosrđe.
[11] Dragi moji, molim vas da se kao tuđinci i došljaci uzdržite od tjelesnih požuda koje ratuju protiv duše!
[12] Među paganima se ponašajte lijepo, da – u onome za što vas sada optužuju kao zlikovce – posmatrajući vaša dobra djela, proslave Boga na Dan pohođenja.
[13] Pokorite se svakoj ljudskoj ustanovi, zbog Gospoda: bilo caru kao onome koji vlada,
[14] bilo upraviteljima kao onima koje on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji čine dobro.
[15] To je, dakle, Božija volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnih ljudi.
[16] Kao slobodnjaci – i to ne kao oni kojima je sloboda izgovor za zlo, nego kao Božiji robovi –
[17] poštujte sve ljude, volite braću, Boga se bojte, cara častite!
[18] Sluge, sa svim poštovanjem budite pokorni svojim gospodarima, i ne samo dobrima i blagima, nego i onima „teške naravi”.
[19] Zbilja, milost je kada neko, svjestan Boga, podnosi patnju trpeći nepravdu.
[20] Kakva je, naime, čast ako podnosite udarce jer ste sagriješili? Ali ako čineći dobro podnosite patnju, to je ugodno pred Bogom!
[21] Jer na to ste i pozvani, jer je i Mesija trpio umjesto vas ostavljajući vam primjer da idete Njegovim stopama:
[22] On Koji „nije počinio grijeh, niti se u Njegovim ustima našlo prijevare”.
[23] On Koji vrijeđan nije uzvraćao uvredom i u patnji nije prijetio, nego se prepustio u ruke pravednom Sudiji.
[24] On Koji je u Svom tijelu ponio naše grijehe na raspelo, da umrijevši grijesima živimo za pravednost. On čijom ste ranom iscijeljeni.
[25] Doista, lutali ste poput ovaca, ali sada ste se vratili Pastiru i čuvaru svojih duša.