[1] Breme Nineviji; knjiga od utvare Nauma Elkošanina.
[2] Bog je revnitelj i Gospod je osvetnik; osvetnik je Gospod i gnjevi se; Gospod se sveti protivnicima svojim, i drži gnjev prema neprijateljima svojim.
[3] Gospod je spor na gnjev i velike je moæi; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.
[4] Zapreæuje moru i isušuje ga, i sve rijeke isušuje, vene Vasan i Karmil, i cvijet Vasanski vene.
[5] Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiljena i sve što živi u njoj.
[6] Pred gnjevom njegovijem ko æe se održati? i ko æe se oprijeti jarosti gnjeva njegova? jarost se njegova izlijeva kao oganj, i stijene se raspadaju pred njim.
[7] Dobar je Gospod, grad je u nevolji, i poznaje one koji se uzdaju u nj.
[8] Ali æe silnom poplavom uèiniti kraj mjestu njezinu, i tama æe goniti neprijatelje njegove.
[9] Šta smišljate Gospodu? on æe uèiniti kraj; neæe se dva puta podignuti pogibao.
[10] Jer kao trnje spleteni i kao od vina pijani proždrijeæe se kao suha slama.
[11] Iz tebe je izašao koji smišlja zlo Gospodu, savjetnik nevaljao.
[12] Ovako veli Gospod: ako i jesu u sili i mnogo ih ima, opet æe se isjeæi i proæi. Muèio sam te, neæu te više muèiti.
[13] Nego æu sada slomiti jaram njegov s tebe, i pokidaæu tvoje okove.
[14] Ali za tebe zapovjedi Gospod da se ne sije više ime tvoje; iz doma bogova tvojih istrijebiæu likove rezane i livene; naèiniæu ti od njega grob kad budeš prezren.
[15] Eto, na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznuj, Juda, svoje praznike, ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac neæe više prolaziti po tebi; sasvijem se zatro.