[1] Rijeè Gospodnja koja doðe Joilu sinu Fatuilovu.
[2] Èujte, starci; slušajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako što bilo za vašega vremena ili za vremena vaših otaca?
[3] Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu.
[4] Što osta iza gusjenice izjede skakavac, i što osta iza skakavca izjede hrušt, i što osta iza hrušta izjede crv.
[5] Otrijeznite se, pijanice, i plaèite; i ridajte svi koji pijete vino, za novijem vinom, jer se ote iz usta vaših.
[6] Jer doðe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice.
[7] Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele.
[8] Ridaj kao mladica opasana kostrijeæu za mužem mladosti svoje.
[9] Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje.
[10] Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja.
[11] Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i jeèma radi, jer propade žetva na njivi;
[12] Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti izmeðu sinova ljudskih.
[13] Opašite se i plaèite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, doðite, noæujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev.
[14] Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu:
[15] Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doæi æe kao pogibao od svemoguæega.
[16] Nije li nestalo hrane ispred oèiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega?
[17] Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito.
[18] Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu.
[19] K tebi, Gospode, vièem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju.
[20] I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji.