[1] Hodite da se vratimo ka Gospodu; jer on razdrije, i iscijeliæe nas, rani, i zaviæe nas.
[2] Povratiæe nam život do dva dana, treæi dan podignuæe nas, i živjeæemo pred njim.
[3] Tada æemo poznati Gospoda i sve æemo ga više poznavati; jer mu je izlazak ureðen kao zora i doæi æe nam kao dažd, kao pozni dažd koji natapa zemlju.
[4] Što da ti uèinim, Jefreme? što da ti uèinim, Juda? jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane.
[5] Zato ih sjekoh preko proroka i ubijah rijeèima usta svojih, i svjetlost sudova tvojih izide.
[6] Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga veæma nego žrtva paljenica.
[7] Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše.
[8] Galad je grad onijeh koji èine bezakonje, po njemu su krvavi tragovi.
[9] A družina je sveštenièka kao èeta koja doèekuje ljude, ubijaju na putu u Sihem, èine grdilo.
[10] U domu Izrailjevu vidim strahotu; ondje je kurvanje Jefremovo, Izrailj se oskvrni.
[11] I tebi je, Juda, pripravljena žetva, kad vratim roblje naroda svojega.