[1] Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji doðoše u Misir, doðoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom:
[2] Ruvim, Simeun, Levije i Juda,
[3] Isahar, Zavulon i Venijamin,
[4] Dan i Neftalim, Gad i Asir.
[5] A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru.
[6] A Josif umrije i sva braæa njegova i sav onaj naraštaj.
[7] I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.
[8] Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa;
[9] I reèe narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veæi je i silniji od nas.
[10] Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje.
[11] I postaviše nad njima nastojnike da ih muèe teškim poslovima; i graðaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu.
[12] Ali što ga više muèahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh.
[13] I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,
[14] I zagrèivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.
[15] I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva,
[16] I reèe: kad babièite Jevrejke, i u poroðaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.
[17] Ali se babice bojahu Boga, i ne èinjahu kako im reèe car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu.
[18] A car Misirski dozva babice, i reèe im: zašto to èinite, te ostavljate u životu mušku djecu?
[19] A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jaèe su; dok im doðe babica, one veæ rode.
[20] I Bog uèini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;
[21] I što se babice bojahu Boga, naèini im kuæe.
[22] Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreæi: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kæeri sve ostavljajte u životu.