[1] Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani,
[2] Sa svakom poniznošæu i krotošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan drugoga u ljubavi,
[3] Starajuæi se držati jedinstvo Duha u svezi mira;
[4] Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega.
[5] Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje,
[6] Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama.
[7] A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova.
[8] Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima.
[9] A što iziðe, šta je, osim da i siðe u najdonja mjesta zemlje?
[10] Koji siðe to je onaj koji i iziðe više sviju nebesa da ispuni sve.
[11] I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanðeliste, a jedne pastire i uèitelje,
[12] Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
[13] Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u èovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
[14] Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj, putem prijevare;
[15] Nego vladajuæi se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos.
[16] Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i èini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi.
[17] Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega,
[18] Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh;
[19] Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva.
[20] Ali vi tako ne poznaste Hrista;
[21] Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu,
[22] Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem;
[23] I da se obnovite duhom uma svojega,
[24] I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.
[25] Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome.
[26] Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zaðe u gnjevu vašemu.
[27] Niti dajite mjesta ðavolu.
[28] Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, èineæi dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome.
[29] Nikakva rðava rijeè da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju.
[30] I ne ožalošæavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapeèaæeni za dan izbavljenja.
[31] Svaka gorèina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošæu.
[32] A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajuæi jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.