[1] Èujte ovu rijeè, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev.
[2] Pade, neæe više ustati djevojka Izrailjeva; baèena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne.
[3] Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuæa ostaæe stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu æe ostati deset domu Izrailjevu.
[4] Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i biæete živi.
[5] A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer æe Galgal otiæi u ropstvo, a Vetilj æe se obratiti u ništa.
[6] Tražite Gospoda i biæete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj.
[7] Koji obraæate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate,
[8] Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noæ, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod.
[9] Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad.
[10] Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo.
[11] Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuæe od tesana kamena, ali neæete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali neæete piti vina iz njih.
[12] Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji muèite pravednika, primate poklone i izvræete pravdu ubogima na vratima.
[13] Zato æe pravedni muèati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme.
[14] Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako æe Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste.
[15] Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov.
[16] Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biæe tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriæe: jaoh! jaoh! i zvaæe ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati.
[17] I po svijem æe vinogradima biti tužnjava, jer æu proæi posred tebe, govori Gospod.
[18] Teško onima koji žele dan Gospodnji! što æe vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo.
[19] Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuæu i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela.
[20] Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti?
[21] Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neæu da mirišem svetkovina vaših.
[22] Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neæu ih primiti, i neæu pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše.
[23] Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neæu da èujem.
[24] Nego sud neka teèe kao voda i pravda kao silan potok.
[25] Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji èetrdeset godina, dome Izrailjev?
[26] Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi naèiniste.
[27] Zato æu vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama.