[1] Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obeæanje života u Isusu Hristu,
[2] Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega.
[3] Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja èistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noæ,
[4] Želeæi da te vidim, opominjuæi se suza tvojijeh, da se radosti ispunim;
[5] Opominjuæi se nelicemjerne u tebi vjere koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi;
[6] Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe.
[7] Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i èistote.
[8] Ne postidi se dakle svjedoèanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanðeljem Hristovijem po sili Boga,
[9] Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjeènijeh;
[10] A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanðeljem;
[11] Za koje sam ja postavljen apostol i uèitelj neznabožaca.
[12] Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; ali se ne stidim, jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj saèuvati za dan onaj.
[13] Imaj u pameti obraz zdravijeh rijeèi koje si èuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa.
[14] Dobri amanet saèuvaj Duhom svetijem koji živi u nama.
[15] Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, meðu kojima je Figel i Ermogen.
[16] A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se;
[17] Nego došavši u Rim potraži me još s veæijem staranjem i naðe.
[18] Da da njemu Gospod da naðe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro.