[1] I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;
[2] I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.
[3] Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.
[4] Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.
[5] Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
[6] Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne.
[7] U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
[8] Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.
[9] Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.
[10] Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.
[11] I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.
[12] Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
[13] Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.
[14] Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.
[15] Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.
[16] Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.
[17] Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
[18] Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
[19] Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
[20] I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.
[21] Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.
[22] Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.
[23] Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
[24] I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
[25] Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.
[26] Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;
[27] S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.
[28] Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.
[29] Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.
[30] S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.
[31] Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.
[32] Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?
[33] Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.
[34] Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.
[35] Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.
[36] Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.
[37] Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.
[38] Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.
[39] I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.
[40] Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.
[41] Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
[42] Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.
[43] Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.
[44] Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.
[45] Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.
[46] Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
[47] Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.
[48] Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
[49] Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.
[50] Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,
[51] Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.