[1] Istinita je rijeè: ako ko vladièanstva želi dobru stvar želi.
[2] Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uèi;
[3] Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac;
[4] Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem;
[5] A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako æe se moæi starati za crkvu Božiju?
[6] Ne novokršten, da se ne bi naduo, i upao u sud ðavolji.
[7] A valja da ima i dobro svjedoèanstvo od onijeh koji su napolju, da ne bi upao u sramotu i u zamku ðavolju.
[8] Tako i ðakoni treba da budu pošteni, ne dvojezièni, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na dobitak pogan,
[9] Koji imaju tajnu vjere u èistoj savjesti.
[10] A i ovi da se kušaju najprije, pa onda da služe, ako su bez mane.
[11] Tako i žene treba da su poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerne u svemu.
[12] Ðakoni da bivaju jedinijeh žena muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojijem domovima.
[13] Jer koji dobro služe oni dobivaju sebi dobar postup, i veliku slobodu u vjeri Isusa Hrista.
[14] Ovo ti pišem nadajuæi se da æu skoro doæi k tebi.
[15] Ako li se zabavim, da znaš kako treba življeti u domu Božijemu, koji je crkva Boga živoga, stup i tvrða istine.
[16] I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anðelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi.