[1] Zato ne moguæi više trpljeti naumismo sami ostati u Atini,
[2] I poslasmo Timotija, brata svojega i slugu Božijega, i pomagaèa svojega u jevanðelju Hristovu, da vas utvrdi i utješi u vjeri vašoj;
[3] Da se niko ne smete u ovijem nevoljama; jer sami znate da smo na to odreðeni.
[4] Jer kad bijasmo kod vas kazasmo vam naprijed da æemo padati u nevolje, koje i bi, i znate.
[5] Toga radi i ja ne moguæi više trpljeti poslah da poznam vjeru vašu, da vas kako ne iskuša kušaè, i da uzalud ne bude trud naš.
[6] A sad kad doðe Timotije k nama od vas i javi nam vašu vjeru i ljubav, i da imate dobar spomen o nama svagda, želeæi nas vidjeti, kao i mi vas,
[7] Zato se utješismo, braæo, vama u svakoj žalosti i nevolji svojoj vašom vjerom;
[8] Jer smo mi sad živi kad vi stojite u Gospodu.
[9] Jer kakvu hvalu možemo dati Bogu za vas, za svaku radost, kojom se radujemo vas radi pred Bogom svojijem?
[10] Dan i noæ molimo se Bogu preizobilno da vidimo lice vaše, i da ispunimo nedostatak vjere vaše.
[11] A sam Bog i otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama.
[12] A vas Gospod da umnoži, i da imate izobilnu ljubav jedan k drugome i k svima, kao i mi k vama.
[13] Da bi se utvrdila srca vaša bez krivice u svetinji pred Bogom i ocem našijem, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovijem. Amin.