[1] A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju rijeèi ženskijem življenjem bez rijeèi da se dobiju,
[2] Kad vide èisto življenje vaše sa strahom;
[3] Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblaèenju haljina;
[4] Nego u tajnome èovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno.
[5] Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojijem muževima,
[6] Kao što Sara slušaše Avraama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kæeri postale, ako èinite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha.
[7] Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše.
[8] A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni;
[9] Ne vraæajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte, znajuæi da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov.
[10] Jer koji je rad da živi i da vidi dane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare;
[11] Neka se ukloni od zla, i neka uèini dobro; neka traži mira i neka se drži njega.
[12] Jer oèi Gospodnje gledaju na pravednike, i uši njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje na one koji zlo èine da ih istrijebi sa zemlje.
[13] I ko može vama nauditi ako uzidete za dobrom?
[14] Nego ako i stradate pravde radi, blaženi ste. Ali straha njihova ne bojte se, niti se plašite;
[15] Nego Gospoda Boga svetite u srcima svojijem. A budite svagda gotovi na odgovor svakome koji vas zapita za vaše nadanje.
[16] S krotošæu i strahom imajte dobru savjest; da ako vas opadaju za što kao zloèince da se postide oni što kude vaše dobro življenje po Hristu.
[17] Jer je bolje, ako hoæe volja Božija, da stradate dobro èineæi, negoli zlo èineæi.
[18] Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom;
[19] Kojijem sišavši propovijeda i duhovima koji su u tamnici,
[20] Koji nekad ne htješe da slušaju kad ih oèekivaše Božije trpljenje u vrijeme Nojevo, kad se graðaše kovèeg, u kome malo, to jest osam duša, ostade od vode.
[21] Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje tjelesne neèistote, nego obeæanje dobre savjesti Bogu, vaskrsenijem Isusa Hrista.
[22] Koji je s desne strane Bogu, otišavši na nebo, i slušaju ga anðeli i vlasti i sile.