[1] I kad donesoše kovèeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom.
[2] Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje.
[3] I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrè vina.
[4] Potom postavi pred kovèegom Gospodnjim sluge izmeðu Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva:
[5] Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale,
[6] A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovèegom zavjeta Gospodnjega.
[7] U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braæa njegova:
[8] Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.
[9] Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova.
[10] Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.
[11] Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka.
[12] Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.
[13] Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.
[14] On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.
[15] Pamtite uvijek zavjet njegov, rijeè koju je dao na tisuæu koljena.
[16] Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku,
[17] To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vjeèni,
[18] Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.
[19] Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci.
[20] Iðahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu.
[21] Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve:
[22] Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.
[23] Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo.
[24] Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova.
[25] Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova.
[26] Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio.
[27] Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu.
[28] Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast.
[29] Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti.
[30] Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti.
[31] Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje.
[32] Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu.
[33] Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji.
[34] Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.
[35] I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom.
[36] Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda.
[37] I ostavi ondje pred kovèegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braæu njegovu da služe pred kovèegom bez prestanka kao što treba od dana na dan,
[38] I Ovid-Edoma i braæu njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari;
[39] A Sadoka sveštenika i braæu njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu,
[40] Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i veèerom, i da èine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju,
[41] I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova,
[42] S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzièke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari.
[43] Potom se razide sav narod, svak svojoj kuæi, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.