Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:23

[1] Dođi, skupi se ovamo, narode sramotni,

[2] prije no što se ostvari sud, i taj dan prođe kao pljeva koju vjetar raznosi, prije no što vas snađe Gospodnji gnjev užareni, prije no što vas snađe dan Gospodnje srdžbe.

[3] Tražite Gospoda, svi vi skromni ljudi zemlje, vi koji činite šta On naređuje. Tražite pravdu, budite ponizni, jer možda će vas skloniti na dan Gospodnjeg gnjeva.

[4] Napustit će Gazu, a od Aškelona će ostati ruševine. U podne će isprazniti Ašdod, a Ekron će biti iskorijenjen.

[5] Teško onima koji žive kraj mora, tebi, narode kretski, Gospodnja riječ je protiv vas, Kanaane, i zemljo filistejska. On reče: „Uništit ću vas, i niko neće ostati.”

[6] Priobalnu zemlju će preobraziti u pašnjake, bit će bunara za pastire, i torova za stada.

[7] Ta zemlja će pripasti ostatku naroda judejskog, tamo će se napasati. Navečer će lijegati, u kućama Aškelona. Gospod Bog će brinuti za njih, vratit će blagostanje njihovo.

[8] „Čuo sam uvrede moapske, i sva prozivanja Amonaca, njih koji su vrijeđali narod Moj, i prijetili njihovoj zemlji.

[9] Zato će, sigurno je kao što živim;” tako kaza Gospod Svesilni, Bog Izraela, „Moab snaći isto kao Sodomu, a Amonce ono što bi s Gomorom; bit će to mjesto puno koprive i provalija soli, pustoš vječita. Oni preostali iz Moga naroda će ih popljačkati, oni preživjeli će naslijediti zemlju.

[10] Tako ću im vratiti za ponos njihov, zato što su vrijeđali i prozivali, narod Gospoda Svesilnog.”

[11] Gospod će biti strašan, kad iskorijeni sve bogove zemlje. Daleki narodi će Mu se klanjati, svaki u zemlji svojoj.

[12] „A vas, Kušite, ću pokositi mačem svojim.”

[13] Pružit će Svoju ruku na sjever, i razorit će Asiriju, ostaviti Ninivu posve poharanu, suhu kao pustinju.

[14] Tamo će se odmarati stada i krda, životinje svakojake. Sova pustinjska i ćuk, gnijezdit će se na njenim stupovima, na pragovima će ostati ulomci, i goli stupovi od kedra.

[15] To je taj grad pijančenja, koji je sigurno živio. Onaj koji je sebi govorio: „Ja sam jedini, nema mi ravnog.” Ah, kakva li je ruševina sada, brlog divljih zvijeri! Svim putnicima podsmijeh, njima što odmahuju rukama u prolazu.

Sefanija — Chapters