[1] Podsjećaj ih da budu odani vladarima i vlastima, da budu poslušni, da budu spremni za svako dobro djelo,
[2] da nikoga ne hule, da ne budu svadljivi, nego da strpljivo pokazuju svaku blagost prema svim ljudima.
[3] Doista, i mi smo nekad bili bezumni, neposlušni, zavedeni, robovi različitih požuda i užitaka, provodeći život u zlu i zavisti, omraženi i mrzitelji jedni drugih.
[4] Ali kad se ukazala dobrota i ljubav Boga, našeg Spasitelja, prema čovjeku,
[5] On nas spasi, ne po djelima koja smo učinili u pravednosti, nego po Svom milosrđu: pranjem novog rođenja i obnovom Svetoga Duha,
[6] Kojeg bogato izli na nas po Mesiji Isusu, našem Spasitelju,
[7] da bismo opravdani Njegovom milošću, postali baštinici vječnog života, po nadi.
[8] Ovo je vjerodostojna riječ i hoću da to ustrajno tvrdiš, kako bi se oni koji su povjerovali Bogu usredotočili na vršenje dobrih djela. To je dobro i korisno ljudima.
[9] A lude prepirke, rodoslovlja, svađe i rasprave oko Zakona izbjegavaj, jer su beskorisne i jalove!
[10] Čovjeka koji pravi razdore, nakon prve i druge opomene kloni se,
[11] znaj da je pokvaren i da griješi, da sâm sebe osuđuje.
[12] Kad ti pošaljem Artemu ili Tihika, gledaj da što prije dođeš kod mene u Nikopol, jer sam odlučio tamo provesti zimu.
[13] Pravnika Zenu i Apolona brižno otpremi, kako im ništa ne bi nedostajalo.
[14] A i naši ljudi neka se uče činiti dobra djela u prijekim potrebama, da ne budu bez roda.
[15] Pozdravljaju te svi koji su sa mnom! Pozdravi one koji nas vole u vjeri! Milost neka bude sa vama svima!