Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:10

[1] Onda joj njezina svekrva Noemi reče: „Kćeri moja, zar tebi ne bih trebala tražiti mira, da te dobro snađe?

[2] I zar Boaz, kod čijih si sluškinja bila, nije naš srodnik? Gle, on će ove noći vijati ječam na gumnu.

[3] A ti se sada okupaj i namaži, obuci svoje haljine i otiđi na gumno; ali pazi da te on ne primijeti sve dok ne završi sa jelom i pićem!

[4] A kada legne, pazi gdje će leći, pa zatim otiđi i podigni pokrivač sa njegovih nogu i tamo lezi; i on će ti reći šta ti valja činiti.”

[5] A ona joj odgovori: „Učinit ću sve što kažeš!”

[6] I siđe ka gumnu i učini tačno onako kako joj je svekrva zapovjedila.

[7] A Boaz je bio dobre volje, nakon što se zasitio i napio te legne spavati iza stoga žita. A ona priđe i podigne pokrivač sa njegovih nogu pa tu legne.

[8] Oko ponoći se čovjek trzne, nagne se naprijed, i gle, žena je ležala kraj njegovih nogu!

[9] Tad je upita: „Ko si ti?” A ona odgovori: „Ja sam Ruta, tvoja sluškinja! Raširi svoja krila nad sluškinjom; jer ti si moj skrbnik!”

[10] A on odvrati: „Neka te Gospod blagoslovi, kćeri moja! Sad si još časnije postupila nego prije, time što nisi krenula za muškarcima, bilo da su bogati ili siromašni!

[11] A sada se nemoj plašiti, kćeri moja! Učinit ću sve što poželiš, jer svako u mojim kapijama zna da si vrla žena.

[12] Istina je da sam ti skrbnik; ali ima još jedan čovjek, a on ti je u bližem srodstvu od mene.

[13] Ali prenoći ovdje! A ako te hoće uzet sutra, neka te uzme! No, ako mu to nije po volji, onda ću te ja uzeti, tako mi Gospoda! Ostani spavati do jutra!”

[14] Tako je do jutra spavala kraj njegovih nogu. A on ustane, prije no što je čovjek mogao raspoznati čovjeka, i reče: „Neka se ne čuje da je žena bila na gumnu!”

[15] Zatim nastavi: „Daj ogrtač koji imaš na sebi i raširi ga!” I ona je ogrtač držala raširivši ga. Tad on izmjeri šest mjerica ječma i uprti joj. Potom on ode u grad.

[16] Ona se vrati svekrvi, a ova je upita: „Šta se desilo, kćeri moja?” Ona joj tada ispriča sve što je čovjek rekao,

[17] govoreći: „Dao mi je ovih šest mjerica ječma, i rekao: ‘nemoj ići praznih ruku svekrvi!’”

[18] Tad joj svekrva odgovori: „Kćeri moja, miruj dok ne saznaš rasplet stvari; jer taj čovjek neće mirovati dok ne riješi stvar još danas!”

Ruta — Chapters