[1] Obadijino viđenje. Ovako kaza Gospod Bog o Edomu: Čuli smo poruku Gospodnju, poslaše glasnika među narode: „Dižite se! Krenimo u boj protiv njega!”
[2] Gle, učinio sam te sitnim među narodima, i bit ćeš posve prezren.
[3] Zavela te oholost tvoga srca, tebe koji živiš u šupljinama stijena, na visokim staništima svojim; koji u srcu pomišljaš: „Ko će me spustiti na zemlju?”
[4] „Premda letiš visoko kao orlovi, iako je tvoje gnijezdo smješteno među zvijezdama, ipak ću te oboriti i spustiti,” to je riječ Gospodnja.
[5] „Kad bi te spopali pljačkaši, kad bi lopovi prišli noću – ah, kako si samo propao! – ne bi li krali samo dok se ne zadovolje? Kad bi ti došli oni što lozu trgaju, da li bi iza njih ostao i pabirak?
[6] Kako su poplijenili Ezava, sve blago njegovo raznijeli!
[7] Svi te saveznici do granica dotjeraše, prevariše te oni što se u mir kunu, oni nadvladaše, a oni koji jedu hljeb tvoj postaviše zamku, a ti nemaš nikakva razbora.
[8] Neću li toga dana – tako veli Gospod – uništiti mudrace Edoma i razbor sav s gore Ezavljeve?
[9] Ostat će nesretni junaci tvoji, o, Temane, tako da će svaki muž s gore Ezav zaklan biti.
[10] Bit ćeš posve osramoćen, zbog nasilja koje učini bratu svome Jakovu, i zauvijek ćeš ostati odbačen.
[11] Onog dana kad si podalje stajao dok su stranci odnosili blaga njegova, dok su tuđinci ulazili kroz kapije i bacali žrijeb za Jerusalem; tog dana bio si jednak njima.
[12] No, ne likuj zbog dana brata svoga na dan nesreće njegove; ne veseli se zbog naroda judejskog na dan propasti njihove, ne oholi se na dan propasti.
[13] Ne ulazi kroz kapije Moga naroda na dan njihove nesreće, ne likuj zbog njihovih teškoća, na dan njihove propasti, ne pljačkaj imovinu njihovu na dan njihove nevolje.
[14] Ne stoj na raskršću da prepriječiš put izbjeglicama njihovim, ne izdaji one preživjele na dan nesreće.
[15] Bliži se dan Gospodnji narodima svim. Kako si sam činio, tako će ti se i vratiti, vratit će se djela tvoja i sručiti tebi na glavu.
[16] Jer onako kako ste pili na svetoj gori Mojoj, tako će i oni piti i gutati, i bit će kao da ih nikad nije ni bilo.
[17] Ali na Sionskoj gori će se naći oni koji su izmakli, i ona će biti sveta, a dom Jakovljev će upravljati vlastitim imanjem.
[18] Dom Jakovljev će biti vatra, Josipov dom plamen, a Ezavljev slama; spalit će ih i progutati i neće biti preživjelih u domu Ezavljevu,” jer tako reče Gospod.
[19] Goru Ezavljevu će prisvojiti oni iz Negeba, a oni iz Šefele baštinit će zemlju filistejsku; prisvojit će zemlju Efrajim i kraj samarijski, a Benjamin će zauzeti Gilead.
[20] A izgnanici nekadašnje vojske naroda Izraela baštinit će zemlju Kanaan sve do Sarfate, a jerusalemske izbjeglice što su u Sefaradu, zauzet će sve gradove negepske.
[21] Izbavitelji će poći na planinu Sion, da vladaju gorjem Ezavljevim, a kraljevstvo će biti Gospodnje.