Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:46

[1] „O, svećenici, ovo je naredba vama.

[2] Ako Me ne budete slušali, ako sve ovo ne uzmete k srcu, onda ću prokleti vas i vaše blagoslove,” to je riječ Gospodnja. „Doista, već sam ih prokleo jer sve ovo nisu uzimali k srcu.

[3] Gle, ukorit ću potomke vaše, u lice bacit izmeta, onaj izmet koji zovete prinosima vašim, i vas će s njime iznijeti.

[4] Tako ćete znati da sam vam Ja poslao zapovijed, da se održi Moj savez sa Levijem,” tako kaza Gospod nad vojskama.

[5] „Moj savez s njim bi savez mira i života; i to sam mu dao. Bi to savez straha, i bojao se. Plašio se imena Moga.

[6] Istinit zakon bijaše u ustima njegovim, na usnama mu ne bi nikakve krivice. Hodio je sa Mnom u miru i pravdi, i mnoge je okrenuo od opakosti.

[7] Jer usne svećeničke moraju čuvati mudrost, i narod treba tražiti uputu iz njegovih usta, jer on je glasnik Gospoda nad vojskama.

[8] Ali vi ste skrenuli s puta. Učinili ste da mnogi zablude kroz vaše upute. Vi ste okaljali savez Levijev,” to je riječ Gospodnja,

[9] „i zato dajem da vas preziru i ponižavaju narodi svi, u onoj mjeri u kojoj se niste držali Mojih odredbi, već bili pristrani u stvarima zakona.

[10] Zar nemamo svi istog oca? Zar nas nije sve stvorio jedan Bog? Zašto smo onda nevjerni jedan drugome, zašto skrnavimo savez naših očeva?

[11] Juda bi nevjeran, a u zemlji Izrael i u Jerusalemu se dogodiše gadosti. Jer Juda je oskrnavio svetište Gospoda, koga je ljubio, i uzeo je kćer tuđeg boga za ženu.

[12] Neka Gospod poruši šatore Jakova, i svih potomaka koji ovako postupe, svih onih koji prinose žrtve Gospodu nad vojskama!

[13] A ovo je druga stvar koju učiniste. Gospodnji žrtvenik oblijevate suzama i jadanjem, jer više ne mari za vaše prinose i ne prihvata ih s naklonošću iz ruku vaših.

[14] A vi govorite: ‘Što to ne čini?’ Zbog toga što je Gospod bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, kojoj si bio nevjeran, iako je saputnica tvoja i supruga po savezu.

[15] Zar ih nije sjedinio dijelom duha svoga? A šta je Bog tražio? Božanske potomke! Zato se čuvajte u duhu svome, i ne dajte da bilo ko bude nevjeran ženi mladosti svoje.

[16] Jer čovjek koji ne bude ljubio ženu svoju, već se rastane, prekriva halje svoje nasiljem, to je riječ Gospoda, Boga Izraela, Gospoda nad vojskama, zato se čuvajte u duhu svome, i nemojte biti nevjerni.”

[17] Dosađujete Gospodu riječima svojim, a vi pitate: „Kako smo Mu dosađivali?” Činili ste to govoreći: „Ko čini zlo dobar je u očima Gospodnjim, i takvi su Mu mili.” Ili: „Gdje je Bog pravde?”

Malahija — Chapters