[1] Stoga vas molim, ja – zatvorenik u Gospodu – da živite dostojno poziva kojim ste pozvani:
[2] sa svom poniznošću i krotkošću, sa strpljenjem, podnosite jedni druge u ljubavi!
[3] Dajte sve od sebe da sačuvate jedinstvo Duha, povezani mirom.
[4] Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu svog poziva!
[5] Jedan je Gospod, jedna vjera, jedno potapanje.
[6] Jedan je Bog i Otac svih. On je nad svima, po svima i u svima!
[7] Svakom od nas je data milost prema mjeri Mesijinog dara.
[8] Zato i kaže: Uzvivši se u visinu povede zarobljenike, ljudima dade darove.
[9] Ono „uzvivši se” – šta drugo znači nego da je i sišao u donje predjele Zemlje?
[10] Onaj Koji siđe, isti je Onaj Koji i uziđe iznad svih Nebesa da sve ispuni.
[11] I On dade jedne za poslanike, druge za propovjednike, jedne za blagovjesnike, a druge za pastire i učitelje,
[12] da opremi svete za djelo služenja, za izgradnju Mesijinog tijela,
[13] dok svi ne dođemo do jedinstva vjere i do potpune spoznaje Sina Božijega, do savršenog čovjeka, do mjere zrelosti Mesijine punoće,
[14] da više ne budemo mala djeca kojom se poigravaju valovi i koju nosi ukrug svaki vjetar nauke i ljudskih prijevara sa lukavošću koja prepredeno vodi do zablude.
[15] Nego, držimo se istine u ljubavi da tako u svemu urastemo u Njega – Mesiju, Koji je Glava.
[16] Od Njega je cijelo Tijelo spojeno i povezano zglobovima i vezama, te se udovi po svojoj mjeri međusobno pomažu, pa tako Tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.
[17] Stoga vam ovo govorim i svjedočim u Gospodu: nemojte više živjeti kao što žive pagani: u ispraznosti svog uma,
[18] zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božijega života zbog neznanja koje je u njima, zbog tvrdoće njihovog srca.
[19] Oni su se, izgubivši svaki osjećaj srama, predali razuzdanosti da u pomami čine svaku vrstu nečistoće.
[20] A vi niste upoznali takvog Mesiju,
[21] ako ste Ga uistinu čuli i u Njemu bili poučeni onako kako je i istina u Isusu:
[22] da sa sebe skinete starog čovjeka i njegov prijašnji način života, kojeg varljive požude vode u propast,
[23] te da se obnavljate duhom vašeg uma,
[24] i da obučete novog čovjeka, koji je stvoren po Bogu, u pravednosti i svetosti Istine. Upute za novi život.
[25] Stoga, odbacite laž i „govorite istinu svaki svojem bližnjem”, jer smo udovi jedni drugima.
[26] „Srdite se, ali ne griješite!” Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom,
[27] i ne dajte mjesta Đavolu!
[28] Ko je krao, neka više ne krade, nego nek se radije trudi radeći svojim rukama nešto dobro, da može dijeliti sa onima kojima treba.
[29] Neka iz vaših usta ne izlazi nikakva pokvarena riječ, nego samo dobra, za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže milost onima koji slušaju.
[30] Ne žalostite Božijega Svetoga Duha, Kojim ste zapečaćeni za Dan otkupljenja!
[31] Neka sva gorčina, srdžba, gnjev, vika i hula sa svakim drugim zlom budu daleko od vas!
[32] Budite jedni prema drugima ljubazni, milosrdni; opraštajte jedni drugima, kao što je i Bog u Mesiji oprostio vama.