Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 1:51

[1] Starješina voljenom Gaju, koga volim u istini.

[2] Voljeni, u svemu ti želim dobro i da budeš zdrav, kao što je i tvoja duša dobro!

[3] Mnogo sam se obradovao kad su došla braća i posvjedočila za tebe u istini: kako u istini živiš.

[4] Nema mi veće radosti od ove: da čujem kako moja djeca žive u istini!

[5] Voljeni, postupaš kao istinski vjernik u svemu što radiš za braću, osobito za strance.

[6] Oni su posvjedočili pred zajednicom za tvoju ljubav. Dobro ćeš uraditi ako ih otpremiš na put kako je dostojno Boga,

[7] jer su radi Isusovog imena krenuli, ne uzimajući ništa od pagana.

[8] Stoga i mi takvima moramo pružiti gostoprimstvo, da bismo bili saradnici u istini.

[9] Pisao sam nešto Zajednici, ali Diotref, koji hoće da bude prvi u njoj, ne prima nas.

[10] Stoga ću ga, ako dođem, podsjetiti na ono što čini govoreći o nama besmislice zlobnim riječima. Nije mu ni to dovoljno, nego još i ne prima braću, a onima koji bi to htjeli činiti zabranjuje i tjera ih iz zajednice.

[11] Voljeni, nemoj slijediti zlo, nego dobro. Ko čini dobro, od Boga je; ko čini zlo, nije vidio Boga.

[12] Za Demetrija svjedoče svi, pa i sama Istina. Svjedočimo i mi, a ti znaš da je naše svjedočanstvo istinito.

[13] Imao bih ti još mnogo toga reći, ali ne želim to činiti putem tinte i pisaljke,

[14] nego se nadam da ću te uskoro vidjeti, pa ćemo govoriti licem u lice.

[15] Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi mi prijatelje, svakog poimence!