[1] Pogledajte kakvu nam je samo ljubav podario Otac: da se zovemo djeca Božija, a to i jesmo! Zato nas svijet i ne poznaje, jer nije upoznao Njega.
[2] Voljeni, sada smo djeca Božija, a još se nije pokazalo šta ćemo biti. Znamo da ćemo, kada se pokaže, biti poput Njega, jer ćemo Ga vidjeti onakvog kakav jeste.
[3] I ko ima ovu nadu u Njemu, čisti se kao što je i On čist.
[4] Ko čini grijeh, čini bezakonje. Grijeh je, naime, bezakonje.
[5] A znate da se On pojavio da bi odnio grijehe i da u Njemu nema grijeha.
[6] Ko u Njemu ostaje, ne griješi. Ko griješi, nije Ga ni vidio ni upoznao.
[7] Dječice, neka vas niko ne zavede! Ko pravdu čini, pravedan je kao što je i On pravedan.
[8] Ko čini grijeh, od Đavola je, jer Đavo griješi od početka. Zbog toga se Sin Božiji i pojavio: da uništi Đavolja djela.
[9] Ko je rođen od Boga, ne čini grijeh, jer Božije sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti, jer je od Boga rođen.
[10] Po ovome se poznaju Božija djeca i Đavolja djeca: ko ne čini pravdu i ko ne voli svoga brata, nije od Boga.
[11] Ovo je, naime, poruka koju ste od početka čuli: da volimo jedni druge.
[12] Ne da smo poput Kaina, koji je bio od zloga i ubio svoga brata. A zašto ga je ubio? Zato što su mu djela bila zla, a djela njegovog brata pravedna.
[13] Ne čudite se, braćo, ako vas svijet mrzi!
[14] Znamo da smo prešli iz smrti u Život jer volimo braću; ko ne voli, ostaje u smrti.
[15] Ko mrzi svoga brata, ubica je. A znate da nijedan ubica u sebi nema vječnog života što u njemu ostaje.
[16] Po ovome smo upoznali ljubav: On je za nas dao svoj život. I mi moramo dati živote za braću.
[17] Ako neko ima zemaljskih dobara i vidi svoga brata u nuždi, a zatvori za njega svoje srce, kako će Božija ljubav ostati u njemu?
[18] Dječice, nemojmo voljeti riječju i jezikom, nego djelom i stvarno.
[19] Po tome ćemo znati da smo od Istine i pred Njim ćemo imati mir u svome srcu,
[20] ukoliko nas naše srce za nešto osuđuje. Bog je, naime, veći od našeg srca i On zna sve.
[21] Voljeni, ako nas naše srce ne osuđuje, tada imamo pouzdanje u Boga,
[22] i što god zamolimo od Njega, primamo, jer vršimo Njegove zapovijedi i činimo ono što je Njemu ugodno.
[23] A ovo je Njegova zapovijed: da vjerujemo u ime Njegovog sina, Mesije Isusa, i da volimo jedni druge kao što nam je naredio.
[24] Ko izvršava Njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. A po ovome znamo da On ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.