Kada se među djecom Božijom pojave skandali, Bog nas ne poziva ni na bijesno osuđivanje ni na ravnodušno tolerisanje, nego na sveto, ponizno i odgovorno djelovanje. Apostol Pavao pokazuje da je duhovni problem zajednice često dublji od samog grijeha — to je ponos koji zataškava zlo umjesto da nad njim zaplače. Ljubav koja ne štiti svetost postaje izopačena, jer dopušta da se grijeh širi poput kvasca i razara zajedništvo. Zajednica vjernih je pozvana da tuguje, da se ponizi pred Bogom, da štiti svoje duhovno zdravlje i da u ljubavi, ali odlučno, ukloni ono što razara Kristovo svjedočanstvo. Takvo postupanje nije odsustvo milosti, nego njen najdublji izraz — jer cilj nije osuda, nego pokajanje, iscjeljenje i spasenje, kako bi zajednica vjernih ostala čista, snažna i vjerna Gospodu kojem pripada.