Grijeh ostavlja ožiljke i mi pred njima uvijek stojimo pred izborom: da ih potiskujemo i zaboravljamo ili da ih prihvatimo kao ozbiljno upozorenje Božije milosti. Nevolje koje dolaze u naš život nisu slučajne niti besmislene; često su posljedica naših izbora i Božiji način da nam otvori oči za razarajuću prirodu grijeha. Bog ne dopušta bol da bi nas uništio, nego da bi nas sačuvao — da bismo naučili mrziti zlo onako kako ga on mrzi i da se više nikada ne vraćamo onome što nas je ranilo. Kada se sjećanje na posljedice grijeha ureže duboko u naše srce, ono postaje zaštita za budućnost, štit koji nas čuva od ponavljanja istih padova. Tako ono što je trebalo biti naša propast postaje sredstvo Božije očinske ljubavi, jer nas nevolje uče da biramo svetost, da se klonimo zla i da živimo svjesno pred Bogom koji vidi kraj od početka i koji nas vodi putem koji donosi život.